Poznata priča, ali neka – može nam i opet biti poticaj..
Jednog je Dana Svetac imao priliku popričati s Bogom te Ga upita:-Gospodine,bilo bi mi zadovoljstvo znati kako izgleda Pakao i Raj.Bog odvede sveca do dvaju vrata.Otvori jednu do dvaju vrata i dozvoli mu da pogleda unutra.Na sredini sobe, stajao je veliki okrugli STOL.Na sredini stola, nalazila se velika posuda,s jako finom i mirišljavom hranom.Svetac osjeti kako mu naviru sline na usta. Osobe koje su sjedile za stolom bile su izrazito mršave,ljubičaste boje i bolesnog izgleda.Izgledali su svi izgladnjelo. Imali su žlice s jako dugačkim drškama koje su bile pričvršćene na njihove ruke. Svi su mogli dohvatiti tanjur s hranom i uzeti malo,no kako je drška žlice bila duža do njihove ruke,nisu mogli staviti hranu u usta..Sveti se čovjek stresao na sam pogled njihovog jada i njihovih patnji.Bog reče:-
Upravo si vidio pakao..
Bog i čovjek se uputiše prema drugim vratima.Bog otvori druga vrata. Scena koju je čovjek ugledao
bila je identična prethodnoj.Bio je tu veliki okrugli STOL, posuda prepuna fine hrane,koja mu je opet natjerala slinu na usta.Osobe za stolom su isto imale žlice dugih dršaka.No ovaj su put, osobe bile dobro nahranjene i sretne te su razgovarale međusobno zadovoljno se smješkajući.
Sveti čovjek reče Bogu:- Ne razumijem!- Jednostavno je, odgovori Bog,sve ovisi o jednoj vještini.
Oni su naučili hraniti jedne druge dok drugi NE misle ni na što osim na sebe same.Kada je Isus umro na križu, mislio je na tebe.