Razgovor sa Predragom Martinjak
Autor hita “Suze nam stale na put”: “Za ljubav je potrebno dvoje a za dobru pjesmu – troje”Predrag Martinjak rođen je 1973. godine, a na glazbenoj sceni pojavljuje se još početkom 1990-ih kao instrumentalist, izvođač i producent. Okušao se i u solističkoj karijeri: prvi album ˝Wuk˝ izlazi mu 2001. pod umjetničkim imenom P’eggy. U međuvremenu se dokazao i kao vrstan i plodan autor čije se skladbe sve češće nalaze u vrhu top lista radijskih postaja diljem zemlje. U bazi autora HDS ZAMP-a zabilježeno je preko 200 njegovih skladbi, a prva je prijavljena još davne 1992. Surađivao je s najpoznatijim imenima naše glazbene scene kao što su Cubismo, Ritmo Loco, Songkillersi, Dino Dvornik, Vanna, Nina Badrić i drugi. No možda najuspješniju suradnju do sada ostvario je s Massimom. Pjesma ˝Suze nam stale na put˝, za koju je Martinjak napisao glazbu i tekst, već 15. tjedan zaredom na prvom je mjestu službene nacionalne radijske liste HR TOP 40, koju objavljuje Institut hrvatske glazbe, a novi singl „Vrijeme“ također je u top 10.
1. Kako vi objašnjavate fenomenalan uspjeh pjesme „Suze nam stale na put“ i na koje biste je mjesto stavili u svom dosadašnjem opusu?
Za ljubav je potrebno dvoje a za dobru pjesmu – troje: tekst, glazba i izvođač. Bez interpreta koji će maksimalno prenijeti sve emocije teksta i prikladne glazbe, vrlo je teško dokučiti krajnji domet pjesme. Kao da ja sjednem u Mercedesov F1 bolid. Poprilično je sigurno da neću ‘odvoziti’ najbrži krug, ako ga uopće uspijem i odvoziti – dakle to vrhunsko vozilo u mojim rukama poprima karakteristike ‘nabrijanog’ Fiće s kojim ne bih prošao ni kvalifikacije trećerazredne utrke.
Pri snimanju pjesme ‘Iz jednog pogleda’ i Massimo i ja bili smo vrlo zadovoljni nakon finalizacije u studiju, ali nismo baš imali osjećaj koliko bi pjesma mogla napraviti i koliko će se svidjeti široj publici. Sa ‘Suze nam stale na put’ smo već prilikom snimanja demo snimke bili poprilično sigurni da je to ‘to’, ali opet, da će se toliko tjedana zadržati na broju 1, to nismo mogli predvidjeti.
2. Koliko dugo je trebalo da je završite, od glazbe do riječi?
Za glazbu oko 15-20 min, a za riječi nekih 30 – 40 sati. Nakon toga još sigurno 60 – 80 sati za aranžiranje, snimanje i miksanje da bismo u konačnici dobili to što smo dobili.
3. Koliko je ova verzija koju slušamo na radijskim postajama bliska onomu što ste prvotno zamislili, koliko se promijenila u studiju tijekom snimanja?
Vrlo je slična početnoj ideji. Naime, da bih došao do trenutka da uopće prezentiram pjesmu izvođaču, najčešće osim teksta i glazbe napravim i vrlo konkretnu skicu aranžmana koja se kasnije, u finalizaciji pjesme, dodatno polira, brusi, dorađuje i obogaćuje. Znalo se na nekim pjesmama događati da pred sam kraj snimanja ustanovimo da smo pretjerali s ukrašavanjima pa bismo vraćali stvari što bliže šturosti i jednostavnosti prvotne skice – ali ne i na ovoj pjesmi.
4. Kako izgleda vaš kreativni proces – postoji li ritual, obavezno radno mjesto, bilježnica, instrument, predmet – od kojeg sve započinje ili s kojim sve završava?
Za inicijalnu ideju nema pravila, to se može dogoditi bilo kad i bilo gdje, npr. za ‘Suze nam stale na put’ sam melodiju refrena, od čega je sve krenulo, napravio u čekaonici kod veterinara. Uglavnom, jutro mi je najkreativnije i najproduktivnije doba dana tako da se najbolje stvari događaju do ručka. Poslijepodnevne sate ostavljam za manje zahtjevne poslove.
5. Na prošlom Massimovom albumu imali ste velike hitove, skladbe „Iz jednog pogleda“ i „Sretan put“, sjajnu „Krug u žitu“ . Uspješna suradnja se nastavila glazbom za novi singl „Vrijeme“ – i ta se pjesma već jako „vrti“, bi li mogla postati hit kakav je „Suze…“?
Ta je pjesma namjenski rađena za dramsku seriju ‘Tajne’. Od producenata iste sam dobio gotov tekst koji je trebalo uglazbiti, aranžirati i na kraju sve skupa napraviti tako da stilski odgovara Massimu, a i atmosferi serije. Jesmo li uspjeli, ‘Vrijeme’ će pokazati. 🙂
6. Kakva će biti sljedeća skladba i imate li već na umu izvođača koji bi je najbolje mogao otpjevati?
Pjesme ne radim jednu po jednu, iako bih možda trebao. Uvijek paralelno dorađujem više njih. Na jednoj dovršavam aranžman, na drugoj radim na zadnje dvije strofe, za treću pak tražim odgovarajući ritam… Bavim se određenim segmentima različitih pjesama ovisno o raspoloženju.
Što se pak izvođača tiče, najčešće od početka imam ideju tko bi to mogao najbolje otpjevati, iako nema pravila. Recimo, pjesmu ‘Iz jednog pogleda’ nisam zamislio za Massima. Izvođač kojem sam je prezentirao nije sebe ‘vidio’ u pjesmi pa je istu i odbio – „Hvala!“ Molim, rekao sam.
7. Smeta li vas kad ljudi komentiraju vaše pjesme kao ih da su ih napisali izvođači kojih „samo“ pjevaju a ne vi?
Prije par godina jedan me poznanik pitao zašto se festival „Runjićeve večeri“ tako zove kad svi pjevaju Oliverove pjesme. To je isto kao što znamo tko je odigrao glavnu ulogu u našim omiljenim filmovima, a npr. tko je napisao scenarij od kojeg je u konačnici i nastao film, to znaju samo istinski zaljubljenici i naravno ljudi koji se bave tim poslom. Dakle oni koji trebaju znati – znaju.
8. Kako hrvatska javnost percipira poštivanje autorskog prava?
Bojim se da još puno vremena treba da stvari dođu tamo gdje bi trebale biti i da ljudima postane normalno da konzumacija omiljene pjesme košta jednako kao i npr. konzumacija omiljene im čokolade.
Intervju: PR HDS ZAMP