Uzbudljiv obrat kod publike, dan u znaku Slavonije, filmaši o festivalima
RAZGOVOR S EKIPOM: “ŽENA S GUMENIM RUKAVICAMA”
“Žena s gumenim rukavicama” Marija Šuline prikazana je u Istarskom narodnom kazalištu, a jutro nakon, na razgovoru o filmu sudjelovali su redatelj Mario Šulina, glumice Areta Ćurković i Sandra Lončarić te kostimografkinja Zdenka Lacina Pitlik. Nakon velikog štrajka prosvjetnih radnika 2019. godine, profesor hrvatskog jezika Franjo Nagulov piše scenarij koji zrcali tadašnja događanja, a Mario Šulina prema tome snima film koji govori o odnosu prosvjetnog, administrativnog i tehničkog osoblja jedne slavonske škole.
“Film smo uspjeli napraviti s kompletnom slavonskom ekipom”, naveo je redatelj ističući da je priča univerzalna i prepoznatljiva. Film je snimio u svojoj bivšoj đakovačkoj osnovnoj školi. “Imala sam u glavi Mirnu koju želim pokazati, za koje se žene želim boriti”, naglasila je glavna glumica Areta Ćurković te dodala kako je puno takvih žena oko nas s takvim pričama. “U gerilskim uvjetima napravili smo lijepe filmove”, komentirala je glumica Sandra Lončarić ističući ujedno svoje negodovanje vezano uz niskobudžetno snimanje ovog filma, ali i ostalih slavonskih filmova prisutnih na ovogodišnjem pulskom Festivalu. Kostimografkinja Zdenka Lacina Pitlik istaknula je kako je svaki glumac dao svoju ideju za kostime. “Puno sam ih slušala, puno sam razmišljala, tako da je to sve nastalo zajedničkim radom”, rekla je.
RAZGOVOR S EKIPOM: “SVETA OBITELJ”
Još jedan film čija je glavna okosnica kritika patrijarhata predstavljen je u pulskoj Areni. Radi se o filmu “Sveta obitelj”. U razgovoru dan nakon projekcije sudjelovale su redateljica Vlatka Vorkapić te glumice Judita Franković, Luna Pilić, Sandra Lončarić, Anita Matić Delić i glumac Aleksandar Cvjetković. Vlatka Vorkapić otkrila je da je ideja potekla od istinite priče koja se dogodila na slavonskom području, te odatle i odabir ovog lokaliteta. “U jednom momentu sam Janju počela gledati kao ljudsko biće odvojeno od sebe, zato što postoje Janje, postojale su i tad, postoje i sad i imam ogromnu potrebu da ih zaštitim tako što ću na filmu i kazalištu pričati takve priče i otvarati te tabue”, rekla je glumica Luna Pilić. Ona je, da bi što vjerodostojnije dočarala svoj lik, išla i na razgovore sa zagrebačkom psihologicom i voditeljicom Ženske sobe, udruge za pomoć ženama koje su pretrpjele seksualno zlostavljanje, Marijanom Senjak, koja joj je umnogome pomogla. Za ulogu majke Aniti Matić Delić kao inspiracija poslužila je priča iz osobnog života i odnos njene majke sa svojom svekrvom u koji je utkan jak patrijarhalni katolički odgoj. “Bilo mi je jako izazovno kako prikazati tu ženu koja je, također, žrtva svega toga i ima toplinu, ali ju je morala zatomiti”, rekla je o procesu pripreme.
Sve glumice prisutne na razgovoru složile su se da im je bilo potresno čitati scenarij, kao i da im je bio izazov savladati dijalekt slavonske ikavice. Naglasile su da su im bile izuzetno značajne dugotrajne pripreme protekle u velikom zajedništvu i razumijevanju, baš zbog toga što je tematika svima srodna.
KRITIČARSKI DUEL “TOČNO U PODNE”
U četvrtom kritičarskom duelu u ponedjeljak 15. srpnja u Festivalskom centru o filmovima “Žena s gumenim rukavicama” Marija Šuline i “Sveta obitelj” Vlatke Vorkapić razgovarale su filmske kritičarke Zrinka Pavlić i Marijana Jakovljević. Moderator kritičarskih duela je Boško Picula.
OCJENE PUBLIKE
Sveta obitelj: 4,77
Frka: 4,70
Naša djeca: 4,64
Svemu dođe kraj: 4,64
Šlager: 4,31
Žena s gumenim rukavicama: 4,08
Proslava: 3,80
Uz stručni žiri i publiku filmove iz Glavnog programa procjenjuje dio akreditiranih filmskih kritičara i novinara iz kulture, i to ocjenama u rasponu od 1 do 5. Predstavljamo ocjene kritike za prva tri dana, uz napomenu da u trenutku zaključavanja tablice dio ocjena za treći dan nije stigao, što znači da se i prosječna ocjena može promijeniti.
MANJINSKE KOPRODUKCIJE
Na ovogodišnjem izdanju Pule pogledat ćemo ukupno 11 naslova iz sekcije Manjinske hrvatske koprodukcije koja je dio Glavnog natjecateljskog programa. Snimili smo kratki prilog u kojem su naši govornici izbornik programa Mario Kozina, producentica Ankica Jurić Tilić koja je predstavila čak pet svojih naslova iz tog programa te redatelj Mladen Đorđević koji je predstavio film “Radnička klasa ide u pakao”.
PULA PRO: OKRUGLI STOL O FESTIVALIMA
Na okruglom stolu “Jedan za sve – zastupljenost domaćeg filma na međunarodnim festivalima” na opće pitanje o vidljivosti filmova Stefan Ivančić, filmski selektor Locarno Film Festivala i Festivala autorskog filma kaže: “Jedna strana festivalskih programa je identificirati najbolje filmove, ali tu je i ideja uvažavanja raznolikosti i ne bih znao reći gdje mi pripadamo – jesmo li europski film koji dominira festivalskim krajolikom.”
Producent i filmski selektor Nicola Marzano upozorio je i da slabije regije poput Hrvatske jednostavno manje proizvode u usporedbi s, primjerice, Francuskom. “Postavlja se pitanje kako osigurati da producenti i publika budu povezani. To jest odgovornost festivala, u smislu pronalaska filmova, ali je i odgovornost filmaša i cijele industrije”, rekao je i istaknuo: “Prazninu trebamo popuniti povezivanjem, razgovaranjem i, naravno, gledanjem što više filmova.” Nastavno na ovo nametnula se tema prisutnosti međunarodnih selektora na domaćem terenu s ciljem boljeg upoznavanja lokalne kinematografije i boljeg razumijevanja socijalno-kulturnog konteksta u kojem autori stvaraju.
O primjerima iz prakse govorile su producentice Katarina Prpić i Marija Stojanović. “Prodajnim agentima u zadnje četiri godine velik je rizik ulagati u zemlje poput naših pa se često događa da ne možete naći prodajnog agenta. Krajolik je sada bitno drugačiji”, rekla je Stojanović. Prpić koja je producirala u Cannesu nagrađenog “Čovjeka koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića kaže da je s kratkim filmom drugačije: “Ulozi su manji. Imali smo prodajnog agenta kad smo došli na Festival, francusku kompaniju Manifest, no ne mogu reći jesu li imali utjecaja. Međutim, kad imam izbor, uvijek idem na prodajnog agenta.” Irena Jelić, rukovoditeljica Odjela za promociju i plasman u HAVC-u, govorila je o ulozi filmskog centra u zastupanju filmova i lobiranju za festivale: “Naš ključni zadatak je katalogizirati sve hrvatske naslove iz raznih faza produkcije, tako da su spremni kada dobiju upite festivala i selektora”, kaže Jelić napominjući kako je fizički kontakt i povezivanje ključno u ovom poslu. Razgovor je moderirala producentica Miljenka Čogelja.
KINO 15+ NA AMBRELI
Kino15+ ekipa je mladih filmofila koja tijekom godine u Kinu Valli vodi uspješan filmski program većinom sastavljen od suvremenih klasika i namijenjen mladima te svima koji se tako osjećaju, a na Pulskom filmskom festivalu, u srijedu, 17.7. od 21:30 na Ambreli će prikazati svoje kratkometražne filmove. Autori programa nikada nisu htjeli biti samo gledatelji filmova pa su tako kroz godine realizirali brojne svoje kratkometražne filmove, a na Festivalu će prikazati selekciju od njih pet. Evo najave programa:
KNJIGA “FILMSKI FESTIVALI”
“Ako je išta zanimljivo širokoj publici, onda su to filmski festivali” izjavio je na predstavljanju svoje knjige “Filmski festivali” Nenad Dukić istaknuvši da se trudio da njegovo štivo bude i za široko čitateljstvo i gledateljstvo, pored toga što je knjiga namijenjena studentima i filmskim profesionalcima. Prema Dukićevim riječima filmski festival složen je umjetničko kulturološko sociološki fenomen. Dukić analizira pojam filmskog festivala sa stajališta filma kao filma, potom kinematografije, pod kojom se podrazumijeva proizvodnja, distribucija i prikazivanje filma, zatim programiranje festivala, odnos festival i publika, koji se mijenja u odnosu na onaj odnos publika u redovnom kinu, zatim filmski festivali i filmska industrija. “Ima tu još puno toga: filmski festivali i mediji, filmski festivali i što god, moda, red carpet, itd. To je složen organizam koji zahtijeva minucioznu, umjetničko kulturološko organizacijsku suradnju različitih ljudi da bi bio uspješan”, izjavio je. U svojoj knjizi Dukić spominje i Pulski filmski festival koji je nekada bio najvažniji festival u Jugoslaviji na kojeg su dolazili ključni selektori raznih drugih festivala, posebno Venecije, koja se odlično naslanja na Pulu. Dolazili su i međunarodni filmski kritičari tako da je sve to skupa uz pulsku Arenu i posebno posvećenu pulsku publiku stvorilo jedan pozitivan mit o Festivalu. Nakon devedesetih došlo je do rekonceptualizacije i smanjio se broj filmova i na Puli. Tada je nađena vrlo dobra solucija obogaćivanjem programa filmovima nastalim u međunarodnim koprodukcijama, kojima Festival dobiva na značenju i za domaću publiku, i za publiku iz šire regije te ojačava jednu od svojih primarnih svrha, a to je umrežavanje, interes za filmove i promocija”, zaključio je.