Pridošlice u Zagreb, pogotovo u zadnjih 20 godina, zatekli su pozdrav BOK. Kako često dolaze iz drugih provincijskih kultura, veza s arhaičnim austro-njemačkim pozdravom kod njih nije postojala. Uz to, vremena su bila da se ističe hrvatstvo i pripadnost jednoj crkvi, pa su počeli koristiti izraz “bog“, koji nema nikakve veze s pozdravom “bok”.
Zagreb je bio dugo godina grad pod Austrijom i Austro-Ugarskom. Tu su bile austrijske upravne, vojne i djelomično industrijske strukture, a s njima i utjecaj austrijske verzije njemačkog jezika.
Građanski trgovci se obraćaju mušterijama arhaičnim austrijskim pozdravom:
“Mein Buecken,” što je iskvarena verzija austrijskog njemačkog, koja se u Zagrebu čitala kao «Majn bokn» ili Moj naklon. S vremenom , paralelno su se razvijale obje verzije tog pozdrava, ali i odzdrava, tako da se pojavljuje i skraćena verzija: «Bokn» ili Naklon, a u susretu i skidanjem šešira. Od tog skraćenog « Bokn» nastao je tipično zagrebački pozdrav «BOK», sa kratkim o ili ponekad dvostrukim o.
Obje su se verzije mogle čuti kod trgovaca još ’50 g (kao i obraćanje mladićima sa npr.: ” Mladi gospon ” ) Utjecajem pridošlica sa raznih strana pozdrav ” moj naklon ” polako se gubi i gube se građanska obilježja samog grada usred burnog miješanja stanovništva.
Pozdrav i odzdrav ” bok ” ne postoji u Rijeci, Splitu, pa niti u Osijeku. Tamo su neki drugi utjecaji bili dominantniji, pa odatle tamo ” ciao “, ” adio ” i sl.
Spominjanje Boga u Zagrebu se koristilo kao odzdrav na rastanku u obliku ” s Bogom “, kasnije ” zbogom ” kojim želimo nekome da ga na putu Bog čuva. Javlja se i verzija ” Bog daj ” koja isto nema veze s ” bok “.
A iz razloga straha, da se ne spočitava vezanost za srpski jezik, izbjegava se hrvatski pozdrav i odzdrav ” ZDRAVO ” jer je to kao ” srpski “?!.
A nije! Jer i najljepša hrvatska molitva počinje sa ” zdravo.. .”
