Da je Kristofor Kolumbo imao suprugu, čuo bi sljedeće:
– A što moraš ići ti?
– A što ne pošalju nekog drugog? Što si ti jedini – bez tebe se ne može?
– Jesi li ti lud, ili glup?
– Zar ne vidiš da te iskorištavaju?
– Ne znaš čak ni moju familiju, a ideš da otkriješ novi svijet!
– Što skrivaš? Ne znaš ni gdje ideš! Kakva okrugla Zemlja?
– A što, samo će muškarci putovati? Ma nemoj?
– A što ne mogu i ja ići, ako si ti šef? Mene nikada ne vodiš na putovanja!
– Nesretniče, ne znaš više što bi izmislio samo da nisi kod kuće?
– Ako izađeš na ta vrata, ja se iste sekunde vraćam mami!
– A ko je ta Marija? Što ona hoće? Kažeš djevojčica? Stidi se! Pedofilu jedan!
– Sve si isplanirao, lopove! Ti si se to davno dogovorio sa tim kurvama indijankama. Zar misliš da sam ja sa grane pala?
– Što kažeš? I kraljica će prodati svoj nakit da bi ti putovao? Što ti misliš da sam ja glupača? Što ima između tebe i te babetine?
– Ne možeš ići i gotovo!
– Ništa se neće desiti ako svijet i dalje bude ravan ko ploča.
– Nemoj se ništa oblačiti, jer ti jednostavno nikuda
NE IDEŠ!!!
