Preko kalifornijskog registra izgubljene imovine Emira, prekrštenog u Emila Kusturicu, traži filmski div zbog 4.500 dolara prihoda od filma “Arizona Dream””Kad neće Mujo brijegu, hoće brijeg njemu” kaže stara bosanska poslovica, a omiljena uzrečica legendarnog trenera Ćire Blaževića glasi: ‘Ko je sretan ni u hali (WC-u) nije gladan”. Obje te mudrosti slikovito opisuju situaciju kontroverznog režisera Emira Kusturice. Barem, njegov status u američkom registru izgubljene imovine, odnosno love.Istražujući građu za knjigu “Kondo, kondo” tragala sam i za podacima o Kusturičinom američkom životu. Poznato je kako je početkom rata 1993. tvorac niza uspješnih filoma napustio rodno Sarajevo i otišao u New York. Slavni Miloš Forman ponudio mu je svoje mjesto na Columbiji i tu je ponudu Kusta prihvatio. tamo je završio i svoj film “Vrijeme Cigana”. Potom je otpočeo rad na filmu Arizona Dream. No kako se rad, uglavnom druženje, s glavnim glumcem Johnyjem Deepom otegnulo i pretvorilo u noćnu moru, Kustu je čak sustigla i tužba francuskog producenta zbog kršenja ugovora. Inače, taj je fim, prema predaji, nastao tako što je Kusti jedan američki student dostavio pismo – scenarij za komediju apsurda o američkom uspjehu.
Iako film nije osvojio Hollywood u konačnici nagrađen je Srebrnim Medvjedom i posebnom nagradom žirija na Filmskom festivalu u Berlinu. Radnja i atmosfera filma odavna su poznate: eskimski lovac Alex upregnut u svoje saonice hita doma s netom ulovljenom ribetinom. Stanovita riba dominira filmom, kako stvarno tako i imaginarno. Na našem je junaku da pohita na jedno vjenčanje u Arizonu. A tamo će ga dočekati ljubav iz snova.
No nije poznato da je Kusta lajtmotiv za ideju leteće ribe (Arrowtooth Flounder) u Arizona Dreamu imao već ranije. Ideju je, prema tvrdnji njegovog bliskog suradnika, dobio sa slike poznatog naivca Ivana Generalića, što znači da Kusta, jednako i njegov muzički klon Goran Bregović, ideje crpi ne samo od Roma nego i hlebinske škole slikarske naive.
Kusta je prema vlastitim tvrdnjama proveo četiri godine života u New Yorku i 10 u Parizu prije nego što se skrasio u Srbiji i Crnoj Gori. No, dok sam za knjigu “Kondo, kondo” uspjela relativno lako ući u trag podacima iz američkog života drugih slavnih osoba s ovih prostora, u slučaju Kusturice bilo je skoro pa nemoguće naći neki konkretan trag iz tog perioda. Naime, njegovog imena nema ni u javnim ni zemljišnim ni sudskim registrima u više saveznih država u kojima je živio. Kao da je u zemlju propao svaki trag njegovog američkog života i rada. istraživanje sam bazirana na podacima da se nakon profesorske faze u New Yorku otisnuo u snimateljsku pustolovinu te da su lokacije “Arizona Dreama” bile od Aljaske preko Colorada sve do Novog Meksika, gde se balkanski dio ekipe izgubio u produkcijskom konceptu real kapitalizma.
Uobičajeno, mnoge poznate osobe u Americi unajmljuju automobile pa zbog prebrze vožnje ili nekog drugog prekršaja budu evidentirane i uđu u sudske registre. No ono što vrijedi za druge, ne vrijedi za Kusturica. Prema mojim spoznajama on za života u Americi ili nije čak nikad sjeo za volan ili nikad nije napravio nikakav prekršaj, što je zbog njegove naravi s jedne strane, te strogosti američke prometne policije s druge strane, naprosto nezamislivo.
No bilo kako bilo moja potraga za imenom Kusturica u SAD-u bila bi lišena svakog rezultata da nisam upisala njegove ime i u kalifornijski registar izgubljene imovine. Radi se o specifičnom registru gdje se upisuje sva imovina (novčana i novčana) koja pripada nekomu ali mu nije isplaćena bilo da se radi o prihodima od dionica, povratu poreza, nerealiziranim čekovima, štednim računima, sadržajima hotelskih sefova…. Teško je pobrojati sve mogućnosti jer u Americi, zemlji bezbroj financijskih opcija, nebrojeno je puno načina na koji možete ostvariti prihode ili povrate novca kako u privatnim transakcijama tako i u poslovnim. Zato se takvi registri i reklamiraju s porukama “možda ste milijunaš” ili “možda ste bogatiji više nego što znate”….
Tamo sam preko tog registra saznala prvo da je Emir Kusturica u Los Angelesu “prekršten” u Emila (radi se samo o tipfeleru) te da slavni Warner Bros traga za njim kako bi mu isplatio ukupno devet novčanih iznosa. Zasigurno se radi o njegovim primanjima na osnovu autorskih honorara jer je u rubrici adresa upisano L.A. sjedište američkog udruženja redatelja. Redom radi se o sljedećim iznosima: 116.91, 97.62, 68.86, 4.24, 45.53, 4.22, 114.79, 3,944.92 i 53.66 dolara. Dakle ukupno oko 4.500 dolara. Uplatitelj su u svim slučajevima firme iz sastava Warner Bros kompanije, preko kojeg je išla distribucija Arizona Dreama na američkom tržišu. Dakle, nije neka lova od koje “boli glava” no potvrđuje Ćirinu s početka teksta o sreći i hali. Možda se i iz ovoga vidi kako Amerika nije Kustina Zemlja obećana i da definitivno svoje filmske iluzije i simboliku i opsjene uvijek može dobro unovčiti samo na tržištu Balkana i Starog kontinenta.
