NOVI CD U PRODAJI: APSOLUD – NEBULOZE!
Taj Apsolud (a Apsolud su Jakov, Krsto, Grm i Marko) je jedan prilično običan mali bend koji se igrom slučaja spotakao preko Roberta Nappholza, što se pokazalo baš prikladnim jer Robert ima nekakav brlog koji zove studio Debelji. To je inače super fora jer se i pjesma Apsoluda sasvim slučajno zove Debelji i onda je to kao prst sudbine ili astralna sukladnost ili štatijaznam. Uglavnom, u tom Robertovom brlogu ima svakakvih mikrofona, pojačala, zvučnika i kojekakvih inih svemirskih naprava, pa su tako Apsolud i Robert rekli da je šteta da to skuplja prašinu i idemo mi snimit album.
Tako su se zavukli u studio Debelji i tu marljivo razmjenjivali priče iz djetinjstva, viceve i doskočice, kulinarska umijeća, a ponajviše glazbena iskustva i spoznaje. Vladala je sveopća uvjerenost da je glazba jedan strašno zabavan način artikuliranje određene vibre, raspoloženja, emocije, i u studiju se intenzivno radilo na tome da se stvori i upije ta vibra jednog benda kao što je Apsolud. Često su znali navraćati prijatelji i poznanici koji bi nešto skuhali ili nešto odsvirali ili se samo družili, ćaskali i postavljali razna prosvijetljena pitanja poput “zašto je u pjesmi baš Pašman, a ne neki drugi otok?” i slično. Tako je na primjer Kristina Vrljić malo zapjevala na pjesmi Apsulud i donijela kulena i rakije na sveopće oduševljenje posade. Ivan Dečak je poznavao Jakova pa je došao zapjevati na pjesmi Kamen, i to je super ispalo jer je Kamen jedna od rijetkih ozbiljnih pjesama sa albuma i baš je šutnuta u drugu dimenziju s tim njegovim pjevanjem. Nije, doduše, donio kulen, ali je donio pet duhovitih anegdota i širok osmijeh, a sa velikim koferom kojekakvih mogućih i nemogućih udaraljki i šuškalica se pojavio Borna Šercar, najpoznatiji po tome što je brat Fran Krste Šercara, koji se na snimanju pjesme “Mladiću” potpuno neočekivano izderao “dođi da te jebem”, na što su svi živi popadali od smijeha. Saksofon je došao zasvirati Vanja Ileković, a Tanja Stipišić je upotrijebila vrijeme u studiju da onu istu vibru koju Apsolud akustički dočarava prikaže vizualno omotom CD-a.
Rezultat svega skupa je jedanaest snimljenih pjesama na CDu na kojem je mozak u škartocu, a mozak je u škartocu jer su Apsolud i Robert tabuizirali riječ “smeće”, a to su učinili tako da bi svaki put kad netko kaže “smeće” netko drugi rekao “ti si smeće”, što je vrlo brzo postalo nesnošljivo, pa više nitko nije želio izgovarati tu iritantnu riječ. Uglavnom, tih jedanaest pjesama je uzeo Miro Vidović da ih masterira u svom Morris studiju, a potom ih je odlučio i izdati zajedno s Aquarius Recordsom, na što su Apsolud rekli “fakjea”, jer oni često vole reći “fakjea” kad se dogodi nešto tako lijepo kao što je izdavanje albuma prvijenca na kojem se nalazi tih jedanaest pjesama, od kojih svaka ima svoju priču.