Grupa Slip osnovana je u rujnu 2004. godine u Zagrebu. Bend su osnovala dva bivša člana kultne zagrebačke grupe Shamrock Rovers, violinist Nikola Ćeran i frulaš Ivo Turk. Slip je dobio ime po irskom plesnom ritmu slip jig. Budući da se dva spomenuta člana nisu slagala s glazbenom koncepcijom bivših Shamrock Roversa, odlučili su osnovati bend koji bi zadovoljavao njihove glazbene interese. Stoga su odlučili pozvati u bend boranisiticu Tinu Mišković i gitarista Hrvoja Sudara Prvi je nastup Slip imao u Sisku mjesec dana nakon osnutka. Od tada je bend nastupao na brojnim mjestima u nepromijenjenom sastavu sve do lipnja 2005., kada se grupi pridružuje Ivan Bilić na irskoj flauti. Primivši novoga člana bend je dobio novi, potpuniji i zanimljiviji zvuk.
Slip se od svojeg početka opredijelio za irsku instrumentalnu glazbu, što isključuje angažman vokala. U glazbenom smislu, Slip nastoji pronaći izričaj koji bi bio sinteza irske tradicionalne glazbe i vlastitih autorskih kompozicija, s time da se ne izgubi prepoznatljivost tradicionalnoga. Grupa Slip nastupala je u gotovo svim važnijim klubovima u Zagrebu, a nastupala je i diljem Hrvatske, kao i u inozemstvu. Od nastupa u inozemstvu valja izdvojiti one u Sloveniji, Njemačkoj, Češkoj, Austriji i Bosni i Hercegovini.Osim brojnih nastupa, članovi grupe završili su snimanja prvog albuma „Finally…“ kojeg je početkom ožujka 2012. objavio Aquarius Records. Na albumu se nalazi 10 skladbi, mješavina je to autorskih kompozicija i irskih tradicionalnih melodija uz dvije iznimke koje su komponirali glazbenici Michael Gorman i Tony Sullivan. Melodije su spojene u tzv. setove kakvi se običavaju svirati u irskim pubovima na „sessionima“. Karakteristični aranžmani koje je grupa osmislila, ipak odmiču setove od pravog irskog sessiona koji se u pravilu izvodi spontano od muzičara koji se u tom trenutku nalaze u pubu i u pravilu se izvode na autentični irski tradicionalan način. Obzirom da Slip voli eksperimentirati s drugim glazbenim izričajima, ili možda pokušava naći neki svoj izričaj, teško možemo Slip svrstati u strogo irski tradicionalan sastav. Premda je glazbena baza, na kojoj je Slip nastao, upravo irska tradicionalna glazba koja podrazumijeva tradicionalne plesne ritmove kao što su npr. „reel“ „jig“, „hornpipe“ , „slow air“, „march“, itd., Slip pokazuje u nekim autorskim kompozicijama koristi uvjetno rečeno balkanske ritmove, odnosno mjere. Tako bi laičkim jezikom mogli reći da su neke melodije makedonske, premda nemaju nikakve veze s makedonskom narodnom glazbom, ali mjere u kojima su nastale, a to su npr. 5/8, 7/8 ili 11/8, daju naslutiti da se glazbeni izričaj Slip oslanja i na „balkanski“ glazbeni svijet. Na albumu sudjeluju i gostujući glazbenici Doris Karamatić na harfi, Lovro Kovačević na violončelu, Krešimir Lovrić na hi-hat bubnju i Josipa Miklin kao pozadinski vokal koji svakako pridonose šarolikosti i bogatstvu Slipove glazbe i fuzije raznih glazbenih stilova.Ono što je bila misao vodilja pri stvaranju albuma je „biti drugačiji“, a ne još jedan u nizu irskih tradicionalnih sastava. Posebnost ovog albuma je u tome što je prilično dugo nastajao i ustvari donosi faze glazbenog razvoja Slipa, tj. može se reći da je svaka kompozicija odraz vremena u kojem je nastala. Sam naziv albuma „Finally…“ govori o dugom periodu u kojem je nastajao. Razlozi su svakojaki, velikim dijelom i financijske prirode, ali najvažniji je bio kvaliteta koju je bend htio postići. Cijeli album snimljen je u studiju „Libero“ u Velikoj Gorici pod stručnim uhom Danijela Skrbina. Producenti albuma su Ivan Kuliš, Danijel Skrbin i Nikola Ćeran.
