Prema izboru Siniše Škarice,prošlog tjedna su u prodaji se našla Zlatna kolekcija pjesama Ljiljane Petrović . Ovaj dvostruki CD predstavlja kompletnu Jugotonovu diskografiju pjevačice, od njezinih samih početaka i dalje kroz prvu polovicu šezdesetih, kada je igrala ulogu velike zvijezde yu-estrade. Presjek je njene karijere od suverenog nastupa jedne ljupke debitantice na velikom eurovizijskom glazbenom vašaru s pjesmom ‘Neke davne zvezde’, pa sve do rano iskazana rafinmana i fraziranja jazz pjevačice, do otvorenog i grlenog pjevanja u vremenima rocka i twista, ona je poput večine svojih kolega mijenjala stilove kao što je mijenjala haljine ili frizure.
Uvijek na visini zadatka. Od temperamentne pjevačice anglosaksonskih utjecaja okrenut će se romansama, gitari (Gitaro, druže moj), šansonama i poeziji. Zapravo pobjedom na Opatiji ’66. s pjesmom Joce Adamova ‘Neka to ne bude u proleće’, za koju je sama napisala stihove, ona se opraštala od estradnog blještavila sve više tražeći smisao u intimnijim, komornijim formama izražavanja. Gotovo neprimjetno će krajem sedamdesetih napustiti zabavnu glazbu, krajem osamdesetih otkriti haiku poeziju, a krajem devedesetih i haiku note.
