Sonata za čelo u g-molu, op. 65 bila je posljednje djelo koje je skladao Frédéric Chopin (1810.-1849.). Neuobičajeno dugo razdoblje skladanja sonate (tijekom 1845. i 1846.), kao i brojne skice, a i pismo sestri u kojem se Chopin žali da malo piše, ali puno križa svjedoče o mukama koje je Chopin prolazio stvarajući ovo djelo. Bilo je to velikim dijelom povezano s težnjom da što bolje predstavi dionicu violončela, a ujedno stvori skladan odnos između dvaju glazbala. Cijela sonata oblikovana je po ideji njemačke sonatne forme, kao što je bio slučaj i s njegovim klavirskim sonatama. Godine 1847. sonata je izdana, a iste godine Chopin ju je predstavio odsviravši je s violončelistom Augusteom Franchommeom, osim prvog stavka, što je ujedno bio njegov posljednji javni nastup.
Miroslav Miletić osebujan je i svestran hrvatski skladatelj koji se može pohvaliti brojnim i čestim izvedbama svojih djela, kao i mnogim izdanjima svojih djela u hrvatskim i stranim izdavačkim kućama (Schott, Berben, Bärenreiter, Edition Helvetia, Ars Croatica). Uspavanku je skladao u povodu rođenja kćeri japanskog prijestolonasljednika princa Naruhita, princeze Aiko, te je bila uručena kao diplomatski dar te znak pažnje i poštovanja. Skladba Monolog uspješnica je nagrađena nagradom Zlatni lav u Veneciji 1960. kao glazba za dječji film Piko.
Ivan Zajc (1832.-1914.), hrvatski skladatelj, dirigent i pedagog, odigrao je veliku ulogu u razvoju hrvatske glazbe. Gotovo nema područja na kojem nije ostavio svoja djela, no težište njegova stvaralaštva ipak je glazbeno kazalište. Utemeljitelj je hrvatske Opere kao umjetničke ustanove, a opernu je umjetnost obogatio i nizom vlastitih djela. Obdaren bogatom melodijskom invencijom, znao je naći svoj put i graditi izvorna djela na ljepoti melodije, svoga glavnog izražajnog sredstva.
Tamezo Narita (1893.-1945.), japanski skladatelj, studirao je na tokijskom Državnom fakultetu lijepih umjetnosti i glazbe. U osnovi njegova glazbenog stvaralaštva je japanska pjesma. Iako od druge polovice 19. stoljeća u Japan snažno prodire zapadna kultura i civilizacija, Naritine skladbe posvećene su Japanu i odražavaju osjećaje i razmišljanja japanskog čovjeka.
MASATOSHI HIRANO diplomirao je na tokijskome Državnom fakultetu lijepih umjetnosti i glazbe, na odsjeku za instrumentalnu glazbu, u klasi Fumikija Asazume. Tijekom školovanja dobio je najvišu nagradu te stipendiju Festivala Kitakyushu. Poslijediplomski studij pohađao je u Dortmundu, u Njemačkoj, u klasi prof. Nowitzkoga kao stipendist Bavarskog državnog fonda za umjetnost i kulturu. Karijeru solista započeo je 1993. koncertom u Velikoj dvorani centrale Banke Fukuoka. Otada nastupa u Njemačkoj, Belgiji, Italiji, istočnoj Europi, a čest je gost i muzičkih festivala. U proljeće 2001. dobiva posebnu nagradu za transcendentalnu virtuoznost i visoku muzikalnost
prigodom nastupa na koncertu u organizaciji Zaklade za umjetnost i kulturu Taitoku, Sogakudo Tokio. S Hrvatskom ga veže višegodišnja suradnja s maestrom M. Miletićem na čiji je poticaj održao niz koncerata u Japanu na kojima je predstavio hrvatsku glazbu i hrvatsku kulturu. Također je s Hrvatskim komornim orkestrom izveo Koncert za violu i orkestar M. Miletića, a isti je koncert snimio na CD s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom. U organizaciji Hrvatskog društva skladatelja i Bečkog udruženja skladatelja nastupio je u Beču, izvodeći djela hrvatskih skladatelja. U dva navrata nastupio je na Osorskim glazbenim večerima. Također je praizveo skladbu Uspavanka M. Miletića, djelo za violu i klavir, posvećeno Njihovim Carskim Visočanstvima princu i princezi Japana. Godine 2005. s velikim je uspjehom predstavio i svoj novi instrument, originalnu violu altu Hermanna Rittera na kojoj je trenutačno jedini solist.
Rezultat njegova znanstveno-istraživačkog rada je i knjiga o povijesti viole alte.
Godine 2011. primio je medalju Grada Zagreba za promicanje hrvatske glazbe u Japanu.
Pijanistica MARIA MIKULIĆ ŠTIMAC diplomirala je na petrogradskom Konzervatoriju Rimski-Korsakov gdje je studirala u klasama prof. J. Murine i prof. P. Jegorova te se na istom konzervatoriju i usavršavala u klasi prof. V. Višnjevskog. Naslov magistre umjetnosti potvrdila je na Hochschule für Musik u Grazu (klasa prof. A. Satza) i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kao članica Hrvatskog društva glazbenih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika nastupala je u Rusiji, Mađarskoj, Njemačkoj, Italiji, Austriji, kao i u mnogim hrvatskim gradovima, solistički i u komornim sastavima. Nastupala je na domaćim i inozemnim festivalima (Osorske glazbene večeri, Rovinjski festival, Porečke ljetne priredbe, Glazbene večeri u Sv. Donatu, Međunarodni festival Sarajevska zima, Međunarodni festival u Bergamu itd.).
Od 2002. surađuje s japanskim violistom Masatoshijem Hiranom s kojim je u više navrata nastupala u Hrvatskoj i u Japanu.
Izdala je pet nosača zvuka. Djeluje kao samostalna umjetnica. Vodi pijanističke umjetničke radionice i umjetnička je ravnateljica Međunarodnog festivala klasične glazbe u Novom Vinodolskom.
Duo Masatoshi Hirano – Maria Mikulić Štimac nastao je 2002. i otada su umjetnici razvili bogatu suradnju i prijateljstvo višekratnim nastupima u Hrvatskoj i Japanu. Rezultat ove suradnje su brojni zajednički koncerti, kao i treći zajednički CD.
Novi CD dua Masatoshi Hirano – Maria Mikulić Štimac potražite u Aquarius Music Shopovima
Popis pjesama:
Frédéric Chopin (1810-1849)
Sonata for Violoncello and Piano in G minor, Op. 65
(arr. for viola alta by M. Hirano)
1. Allegro moderato 11:12
2. Scherzo (Allegro con brio) 4:11
3. Largo 4:12
4. Finale. Allegro 6:31
Miroslav Miletić (1925-)
5. Lullaby 3:04
6. Monologue 3:42
Ivan Zajc (1832-1914)
7. Elegy (arr. by M. Miletić) 4:15
Tamezo Narita (1839-1945)
8. Hamabe no uta (Song of the Seashore) 3:19
