Ide Mujo s dvije kante pune riba kad ga predusretne lovočuvar.
– Imaš li ti ribolovnu dozvolu? – upita on.
– Nemam, jebiga…
– To će te onda skupo koštati! – reče lovočuvar.
– Neće, odvrati Mujo… jer su to moje ribe.
– Kako tvoje? – začudi se lovočuvar.
– Lijepo, odgovori Mujo.
Ja ih svako jutro donesem ovdje na jezero da se malo isplivaju
i kada ih zovnem one skoče nazad u moje kante i ja ih nosim kući.
– Nemoguće – odgovori lovočuvar – to još nisam vidio,al’ vjerovat ću ti ako mi to primjerom dokažeš.
– Dobro. – kaže Mujo i krene prema jezeru, izvrne kante,a ribe veselo otplivaju.
Nakon kraće stanke reče lovočuvar:
– Onda?
– Što “onda”?
– Pa hoćeš li ih zvati?
– Zvati koga?
– Pa ribe… – nastavi lovočuvar.
– Kakve ribe?
Putnici u avionu su već sjedili na svojim mjestima kad je ušao prvi pilot, Mujo, s crnim naočalama na očima,
čvrsto držeći povodac svog psa vodiča za slijepce…
Pas ga je odveo u kabinu…
Putnici su se začuđeno gledali, ali su i dalje mirno sjedili na svojim mjestima…
Ubrzo nakon toga uđe drugi pilot, Suljo, takođe sa crnim naočalama na očima,pipajući svojim bijelim štapom po avionu i ode prema pilotskoj kabini…
Putnici zbunjeno sjede na svojim mjestima kao prikovani…
Ubrzo se upališe motori i avion počne rulati po pisti…
Putnici su prestrašeni, avion divlja po stazi,oni do prozora ugledaše močvare koje počinju tamo gdje pista završava i čvrsto se uhvatiše za svoja sjedišta…
Avion se sve više približava močvarama i putnici su sve više uplašeni…
Kada je avion stigao blizu kraja piste i močvara se opasno približila,zavlada panika i svi počeše vrištati…
U zadnjem trenutku avion se podiže s piste i uspješno poleti…
U pilotskoj kabini:
″Jebo te Suljo…
jednom će putnici početi kasno vrištati
i svi ćemo otići u p. materinu.”
Stoji čovjek nasred trga Bana Jelačića i govori:
Jebem ti plin! Jebem ti struju! Jebem ti stanarinu! Država se raspada!
U to ga drot opali pendrekom po glavi i reče mu:
“Nem’reš na javnom mjestu psova’t državu!”
“Al’ nisam rek’o koja država!”
Opet ga drot pendrekom…
“Ajd’ ne muljaj! K’o da ja ne znam koja se raspada!”
Mrkli mrak u šumi. Ništa se ne vidi, ni prst pred okom.
Odjednom, nalete jedan na drugog zeko i tvor.
Tvor, preplašen, prvi upita:
• Ko si ti? Opiši se!
• Krznat sam, jedem kupus i mrkvu – odgovori zeka.
• Uh, zeko, umalo da me strefi sračka!
• A ko si ti? – upita zeko.
• Crn sam, kradem kokoši i smrdim!
Na to će zeka:
• Ajd u klinac, Cigo, isprepada me!
Dama je otišla na odmor na Havajima.
Po dolasku upoznaje crnca
i poslije noći strasne ljubavi pita ga kako se zove.
– “Ne mogu vam reći” – odgovori crnac.
Svake večeri su se sastajali i ludo vodili ljubav,i svake noći ga je pitala kako se zove a on je uvijek isto odgovarao.
Posljednje večeri na Havajima ponovo ga je pitala:
– “Molim te, hoćeš li mi reći svoje ime?”
– “Ne mogu vam reći ime jer ćete mi se smijati.”
– “Vjeruj mi, zaista nemam razloga da ti se smijem.”
– “Dobro, zovem se Snijeg!”
Žena prasnu u histeričan smijeh, a crnac joj ljutito reče:
– “Znao sam da ćete se smijati!”
– “Ma ne, ne smijem se ja tvom imenu.
Razmišljam o svom mužu koji mi neće vjerovati kada mu kažem
da sam svakoga dana imala 27 cm snijega na Havajima!”
Vratio se Mujo iz sportske kladionice kući i s vrata kaže Fati:
– Izjeba me Inter za sto eura!
– A mene Milan – odgovori Fata.
– Daj da vidim listić.
– Nije mi ostavio nikakav listić.
Momak pita djevojku u koju je nesretno zaljubljen već duže vrijeme:
– Reci mi iskreno, kakve su moje šanse kod tebe?
– Pa, eto, drugi si po redu.
– A tko je prvi?
– Bilo tko.
