Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, zadnjeg mirnog desetljeća nakon Drugog svjetskog rata, oslobodio se uspavani rock’n’roll duh na području bivše Jugoslavije. Klinci i klinke, podjednako bijelih i plavih ovratnika, zatvaraju se u drvarnice, šupe i ostale rupe, kidaju sakoe i stavljaju lance oko vrata. Buka, koja je pritom nastala, otpuhala je gomilu zakržljalih i starih Yu rock muzičara u povijest, a ono što je nastalo i danas fascinira kolekcionare, izdavače i teoretičare pop muzike sa svih kontinenata.
Rijeka, Ljubljana, Zagreb, Sarajevo i Beograd bili su među najvažnijim gradovima nove (sub)kulturne promjene i među najzanimljivijim bendovima izrodili su Sexu, Trobecove krušne peći, ranu Bou i Dorian Gray, neponovljivog Šarla akrobatu ili Idole, Laibach, SCH i mnoge druge. Svaki od tih bendova imao je svoju estetiku, vizualni identitet, unikatan zvuk i autentičnu poruku. Grč, riječki bend s početka osamdesetih godina je odmah u svoj intimni darkerski post punk ubacio i politiku i iznutrice i sjekire, funkcionirajući kao odličan pandan death rock ili post punk herojima, kako god ih zvali, od Joy Division do Christian Death. U tami već oplakanog diktatora zasjala je prvo split kazeta s Mrtvim kanalom 1983. godine za slovensku Galeriju Škuc, da bi debut album, objavljen 1987. za FV Založbu, pokazao kako je zaista riječ o bendu koji je u stanju isporučiti remek djela.
Duge i mračne pjesme, njih svega sedam, zaokružile su jedan od najapokaliptičnijih albuma snimljenih u Jugoslaviji, uz nezaobilazni SCH (“During Wartime”, 1989.) ili Satana Panonskog (“Nuklearne olimpijske igre”, 1990.). Srećom, prošle godine je talijanski label FOAD, specijaliziran za deluxe reizdanja starog punka, hardcorea i metala, na vinilu objavio napokon i “Slobodu narodu” na toliko dugo željenoj LP ploči. Ploča je ubrzo nakon izdavanja i rasprodana što poprilično govori o aktualnosti ovog benda, pa i njihovih starih poruka u današnjem vremenu. Stare poruke su zapravo univerzalne poruke koje vrijede u svakom sistemu, bio on socijalistička bajka za bogatu klasu privilegiranih ili kapitalističko otriježnjenje uz kamate i skupljanje boca po kontejnerima nasuprot dvorcima za zaslužne.
Grč nije prestao kasapiti teleće glave i štrcati krv po svima njima, opominjući i moleći da se dozovemo pameti. Njihov bijes je tu da nas izliječi i uzdigne nas iznad demagogije i prosječnosti sumorne svakodnevnice. Devedesetih i nultih bend je pretrpio mnoge promjene, ali i napravio nove materijale od kojih je najnoviji album “Nek’ padaju glave” upravo ono što će promovirati u Močvari. Hračak na kraju aktualnog singla “Ministar” veoma je jasna poruka svima koji su u mogućnosti utjecati na slobodu svih nas na bilo koji način, ne samo politički ili kulturni. Audiovizualna poslastica, umjetnost revoltiranog razuma, post-industrijski novomedijski spektakl, kako god hoćete. “Još ima krvi”, kao što je bilo i sredinom osamdesetih, i Močvara će se 7. studenog paliti, poput Beograda iz mitske pjesme benda.
PONEDJELJAK 07.11.2016. • VRATA 21:00 • POČETAK 22:00 • UPAD 40 KN
