Marko Tolja pronašao je primjerenu nišu s bigbendovskom pratnjom Jazz Orkestra HRT-a na novom albumu „Stavi pravu stvar“. A ta „stvar“ je ,dakako, pjesma, koju možeš staviti na puno mjesta i obraditi u različitim žarovima. Istom trasom već su prošli mnogi, od Robbieja Williamsa do Paula Anke i drugih, pa nije čud(n)o da se za isti put odlučio i Tolja. Pitanje je samo zašto to već nije napravio ranije, jer kao odličan pjevač, uz to sklon vitage zvuku i slici, po naški „imageu“ pedesetih, nakon rasprodanog koncerta u Vatroslavu Lisinskom kao da je „tražio“ ovakav projekt.
Tehnički besprijekorno izveden u klasičnoj maniri swingerske svirke, donosi obrade klasičnih domaćih hitova, zimzelenih i novijih. Rekli bi klasične obrade, jer ovo je retro-projekt koji, kao i drugi slični prije, pokazuje kako bi pjesme koje su posijali Dugme, Valjak, Aerodrom, Neno Belan, Majke, Cetinski, Urban i drugi zvučale početkom pedesetih, prije pojave rock glazbe i zvuka elektrike.
Uz pouzdana Toljine vokale i usvirani big band, te aranažmane iskusih glazbenika Zvjezdana Ružića, Mirona Hausera, Joea Kaplowitza i Andreasa Marinella, ujedno i dirigenta, a znajući za dosadašnju popularnost ovakvih žanrovskih iskoraka ugodnog zvuka, možda se Tolji na domaćem terenu omakne i daleko veća slušanost i, budimo praktični, „prodanost“. Kako CD-a tako i koncerata, jer ovakvi projekti koji mijenjaju zvuk izvornika znaju iznenaditi na tržištu.
Namijenjeni su širokoj publici i otkrivaju stare istine; da je pjesma dobra bez obzira na žanr, da se može „prevesti“ u bilo koji žanr, a da u novom ruhu stavlja naglaske na druge elemente i detalje koje nije isticao original. Dapače, rekli bi što veći odmak to bolje, jer kome treba još jedna slična verzija? Stoga, bolje kao Tolja i Jazz Orkestar staviti stare stvari na drugo mjesto…
Tekst: Hrvoje Horvat, Večernji list
