Drugog dana industrijskog dijela PFF-a održan je drugi okrugli stol o razvoju publike nacionalnog i europskog filma. Govornici su bili umjetnički ravnatelj Pulskog filmskog festivala Zlatko Vidačković, ravnatelj HAVC-a Chris Marcich, predsjednik distributerske kuće Wide Management Loic Magneron, predsjednik Kino Mreže i Kina Mediteran Alen Munitić, ravnateljica Art Kina Rijeka Slobodanka Mišković i predstavnica distributerske kuće Fox Visions Jelena Jovanović.
Umjetnički ravnatelj Festivala Zlatko Vidačković smatra da bi hrvatska kinematografija trebala posvećivati veliku pozornost razvoju publike te je istaknuo primjer visoke gledanosti hrvatskih filmova na Pulskom festivalu. Kao jedan od pozitivnih primjera istaknut je Kino Mediteran čiji je osnivač Alen Munitić naglasio njegov uspjeh činjenicom da su u protekloj godini imali preko 50 000 prodanih ulaznica. Naglasio je kako su ključne promocija i marketing, ali i da svakom filmu treba pristupiti individualno.
Marcich je spomenuo da su ljetna kina atraktivna velikom broju ljudi i da treba razmisliti kako publiku zadržati i izvan sezone i prikazivanja na otvorenom.
Alen Munitić je rekao da su mnoga nezavisna kina u javnom vlasništvu te da se od njih očekuje da generiraju zaradu, a trebalo bi se više pažnje posvetiti važnom kulturnom utjecaju koji ona imaju.
„Mi smo odlučili biti kulturni i društveni centar i fokusirati se na našu edukativnu i kulturnu ulogu u društvu. U zadnjih 10 godina naš najuspješniji program je program nacionalnog filma, a ove godine imali smo najviše ulaznica na dva hrvatska filma: Posljednji Srbin u Hrvatskoj i Koja je ovo država?“ – pozitivno je istaknula Slobodanka Mišković.
Marcich je pak najavio kako će u idućim godinama pokušati osigurati više resursa za promociju i distribuciju hrvatskih filmova.
Jelena Jovanović dodala je da je dobar primjer kako određeni prodajni zastupnici i producenti pomažu nezavisnim distributerima u poticanju glumaca da prisustvuju prikazivanjima, što uvelike pomaže privlačenju publike.
„Zajedno s HAVC-om organizirali smo promociju hrvatskih filmova u kojoj su ekipe filmova i glumci putovali po prikazivanjima u nezavisnim kinima i na taj način doprinijeli promociji.“ – nadovezao se Munitić.
Rasprava se nastavila u smjeru diskusije o očekivanjima distributera za odličnim rezultatima gledanosti hrvatskog filma kod nezavisnih distributera. Međutim, nezavisnim kinima to predstavlja problem budući da multiplexi dobivaju prvo pravo prikazivanja filma i time nemaju jednaku startnu poziciju za neke hrvatske filmove koji imaju potencijala biti hit.
Loic Magneron je izrazio bojazan da, ukoliko nezavisna kina počnu prikazivati blockbustere, mogla bi se izgubiti njihova specifičnost pri privlačenju nove i drugačije orijentirane publike. Međutim, Munitić je replicirao da neki gradovi u kojima se nalaze nezavisna kina iz Kino Mreže doista nemaju multiplexe i ovo je jedini način da vide i „komercijalne“ filmove. Pritom je naglasio da i je i dalje njihov fokus na nezavisnom filmu.
Zlatko Vidačković je dao primjere dobrih marketinških kampanja poput medijske konferencije za film Koja je ovo država unutar Kulmerovih dvora, Moj Dida je Pao s Marsa, koji je premijerno prikazan na festivalu za djecu „Kino Kino“ te smatra da hrvatski distributeri imaju sve bolje ideje vezane za promociju filma.
Loic Magneron se također prisjetio vremena kada je, kao prodajni zastupnik, sudjelovao u plasmanu filma Svećenikova djeca na teritoriju cijelog svijeta te time potvrdio da su i hrvatski filmovi rado gledani u inozemstvu.
