Triler F20 Arsena Antona Ostojića već je prikazan u kinima, a kreće i u američku distribuciju. Kako je na konferenciji za medije rekao redatelj, radeći film uvijek nastoji da on teče, da plijeni pažnju publike čije vrijeme izuzetno cijeni.„Ja radim prvenstveno film za publiku“, naglasio je.Hrvoje Sadarić, scenarist, pojasnio je da je F20 šifra za šizofreniju , naime tako liječnici klasificiraju tu bolest. „I sam je film pomalo šizofren, rađen je u više slojeva“, rekao je dodavši da mu je cilj bio autentično prikazati istinite događaje za koje je prije deset godina saznao iz rubrike crne kronike.
„Možda nas to navede da promišljamo o sebi i bližnjima. Naime, danas svatko ima neku dijagnozu. Pitanje je samo hoće li je dijagnosticirati prije negoli ona eskalira – netko će eksplodirati u prometu, a netko će, na žalost, ozlijediti bližnjega“, rekao je Sadarić koji je tijekom pripreme za film posjetio i psihijatrijsku bolnicu te razgovarao s ravnateljem Klinike za psihijatriju Vrapče.
Ostojić je pročitao scenarij i taj pomalo šizofren način pisanja ga je privukao temi. „Hrvoje ima nešto kompleksniji način pisanja i to mi se sviđa“, izjavio je redatelj.
Glavnog lika za film, Filipa Mayera, nije dugo tražio. Primijetio ga je još na Dramskoj akademiji i instinktivno ga se sjetio uoči audicije na koju ga je pozvao.
Filip Mayer igra Filipa i u Puli se već predstavio filmom Koko i duhovi. „Imao sam tremu, ali su me dobro pripremili za film i kada sam ušao u to sve je teklo glatko“, kazao je.
S obzirom na to da je igrao šizofrenog mladića, za ulogu se pripremao razgovarajući s pacijentima a pomogao mu je i predmet psihoanaliza koji ima na Akademiji.
Priznao je da mu je bilo neugodno snimati scene seksa te da su i on i njegova kolegica i partnerica na filmu, Romina Tonković, imali tremu, no unatoč tomu snimanju su pristupili profesionalno.
I rad sa Ksenijom Marinković koja igra njegovu majku pomogao mu je u prevladavanju težih scena. „S njom sam se osjećao ugodno i imao njenu potporu“, priznao je.
Sadarić je istaknuo da se film osim šizofrenijom, bavi i socijalnim aspektima društva, a ima i ljubavnu priču te da im je uspjelo izbjeći bilo kakve političke konotacije. Upravo zato, film je univerzalan i može se prikazati bilo gdje u svijetu.
Producent Hrvoje Vajić izjavio je da su film radili vlastitim sredstvima, ali da unatoč štednji nisu pristajali na kompromise. „Držao nas je entuzijazam ekipe mada nije bilo lako, posebno kada smo snimali kaskaderske scene“, napomenuo je dodavši da su uspjeli zatvoriti financijsku konstrukciju.
Slobodan Trninić snimao je na neobičan način prema želji redatelja. Kako je rekao, oštrina je bila na glavnom liku, a ostali likovi se ne vide iako su u kadru.
„U to smo ušli vrlo hrabro i pokazalo se kao dobra ideja“, zaključio je Trninić.
