Ove godine Zagrebački kvartet slavi 100 godina svog postojanja, a u suradnji s izdavačkom kućom Spona Music Croatia Records je na digitalnim servisima upravo objavila izdanje “Maurice Ravel: Gudački kvartet u F-duru, M-35”.
Godine 1889., kada su javanski gamelan i ruska orkestralna glazba predstavljeni na Svjetskoj izložbi u Parizu i ostavili dalekosežan učinak na pariški glazbeni život, Maurice Ravel (1875.-1937.) primljen je na tamošnji Konzervatorij. Nevoljkost da se podvrgne očekivanjima nadređenih i problematični odnosi, uzrokovali su njegovo ispadanje i vraćanje toj instituciji u nekoliko navrata tijekom slijedećih šesnaest godina. Iako je za to vrijeme skladao neka od svojih važnih djela, nije uspio zadovoljiti kriterije kompozicijske klase, te je 1900. otpušten. Znakovito je i da se čak pet puta neuspješno natjecao za prestižnu Prix de Rome pariškog Konzervatorija; posljednji je put pokušao 1905. kada je dosegao krajnju dobnu granicu propisanu natjecanjem.
Javnost je ipak smatrala da je uskraćivanje nagrade skladatelju koji se već istakao djelima kao što su “Igra vode” ili “Gudački kvartet u F-duru”, nepravedno, te su i neki Ravelu inače neskloni kritičari stali na njegovu stranu. Došlo je i do skandala s ocjenjivačkim sudom, te je naposljetku ravnatelj Konzervatorija Théodore Dubois smijenjen, a na njegovo je mjesto došao Gabriel Fauré.
Upravo tog je skladatelja, čija je predavanja na Konzervatoriju nastavio pohađati i nakon otpuštanja iz kompozicijske klase, Ravel smatrao ne samo prvim među svojim učiteljima, već i snažnim utjecajem i nadahnućem. Njemu je stoga uputio i posvetu svojega jedinog gudačkog kvarteta, započetog još 1902.: “Mojem dragom učitelju Gabrielu Fauréu”.
Djelo je prvi put izveo Kvartet Heymann u Parizu 5. ožujka 1904. Reakcije su bile podijeljene, a jedan od najkritičnijih bio je nitko drugi nego nositelj posvete. Čini se da je Fauréa ponajviše smetao neobičan zaključak djela kojega je smatrao “zakržljalim, neuravnoteženim, zapravo promašenim”. Ravel se, mučen takvim primjedbama, obratio cijenjenom starijem kolegi Claudeu Debussyju koji ga je utješio riječima: “U ime bogova glazbe, i zbog mene osobno, nemojte mijenjati ni jednu jedinu notu koju ste napisali!”. Ono što ponajviše odskače od konvencija pisanja gudačkog kvarteta jest Ravelovo cikličko razvijanje tema: dvije glavne teme prvoga stavka u različitim se oblicima provlače kroz ostala tri stavka, dajući djelu istodobno i mnogostranost i cjelovitost.
ZAGREBAČKI KVARTET
Martin Krpan – prva violina
Davor Philips – druga violina
Hrvoje Philips – viola
Martin Jordan – violončelo
