Tomo IDM: Brz i siguran povratak glazbenih događanja je već moguć
Tomo in der Muhlen dobro je poznat hrvatskoj javnosti kao svestrani kreativni poduzetnik. Ovaj glazbenik, DJ, producent i publisher s međunarodnom karijerom član je Autorsko-pravnog odbora HDS ZAMP-a, ali i predsjednik Zajednice kreativnih i kulturnih industrija pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Tamo se posljednjih tjedana zalaže za prepoznavanje problema u kojima se nalazi glazbena industrija, te poduzimanje konkretnih koraka koji će revitalizirati glazbeni život i profesije desetaka tisuća glazbenika i s njima povezanih radnih mjesta.
Kao jedan od najboljih poznavatelja show-business prilika na hrvatskoj, europskoj, ali i svjetskoj sceni, idealan je sugovornik na temu akcije za oporavak kreativnih i kulturnih industrija.
Koja su Vaša razmišljanja i neke projekcije o gubitcima i o oporavku (posebice o dinamici oporavka u odnosu na ostale sektore) glazbene industrije i glazbenih poduzetnika na tržištu uslijed ove krize?
Za razliku od klasičnih industrija, glazbena industrija ne živi samo od koncerata ili prodaje, već i puno više od produkcija za razne platforme, poput televizija, digitalnih servisa, reklama, filmova i slično. Pored toga, glavni prihod velikog broja autora danas predstavljaju autorske naknade ili tzv. tantijemi.
Sve navedene aktivnosti su, na žalost, stale kako u Hrvatskoj, tako i u cijelom svijetu. Ono što je, međutim, specifično za glazbenu industriju u odnosu na ostale jest da će se sve reperkusije ovog zastoja u punoj mjeri osjetiti tek za godinu dana. Da pojasnim, iako smo učinke zatvaranja klubova i otkazivanja koncerata i festivala osjetili trenutno, kao i uostalom i ostali segmenti gospodarstva poput recimo ugostiteljstva, ono najgore tek dolazi zbog nemogućnosti korisnika da plaćaju autorske naknade.
Naime, filmske, televizijske, radijske produkcije bilježe značajan pad te je za očekivati da neće biti u mogućnosti plaćati naknade za korištenje glazbenih djela, što će se sasvim sigurno odraziti na isplatu autorskih tantijema u idućoj godini. Taj fazni pomak učinaka ove krize mogao bi razorno djelovati na glazbenu industriju, pogotovo ako uzmemo u obzir da predložene mjere za olakšavanje učinaka krize ne uzimaju u obzir specifičnosti glazbene industrije.
Mogli bismo reći kako smo zasad izostavljeni, i kada govorimo o aktualnim prijedlozima konkretnih mjera popuštanja, a i šire kada govorimo o tzv. mjerama pomoći koje nudi država i njene institucije. U tom smislu mislim da bi struka ili ljudi iz glazbene industrije trebali biti uključeni u osmišljavanje modela koji će nam što prije pomoći u pogledu izlaska iz krize i što bržeg oporavka.
Što bi se sve trebalo napraviti da se i tom sektoru pomogne u oporavku?
Prije svega mislim da nema prevelike razlike između otvaranja tržnica, hotela ili trgovačkih centara u kojima će se kretati tisuću ljudi i organizacije glazbenih događanja. Naime, bez obzira što nisam epidemiolog, jednostavno ne vidim neku značajnu razliku jer se i u jednom i u drugom slučaju radi o velikom broju ljudi u istom ili na istom prostoru.
Smatram da bi se i glazbena događanja i kino ili kazališne predstave ili izložbe, dakle razni kulturni događaji, uz primjenu adekvatnih mjera, mogli organizirati na siguran način, s ciljem da se izbjegnu rizici širenja zaraze te da se istodobno osigura što skoriji postepeni opravak glazbene i drugih kreativnih industrija.
Također, kao što sam već rekao, mislim da je nužno da se u okviru državnih mjera pomoći osigura pristup koji će uvažiti „netipičan“ status naše industrije, a posebice da se u okviru toga predvide posebne mjere koje će spriječiti taj nepovoljni odgođeni učinak, koji možemo očekivati ove jeseni, zime i iduće godine.
Što je Zajednica KKI pri HGK dosad sve predložila vodstvu Komore?
Uglavnom, polazišta naših prijedloga temelje se na razumijevanju posebnosti naše industrije i u tom smislu pohvalio bih HGK što je imala sluha i odlučila se za bottom-up pristup. Uistinu jedini koji posve razumiju specifičnosti kreativnih industrija jesmo upravo mi „kreativci“, odnosno firme koje se bave tim djelatnostima.
Primjerice, držimo da bi firme koje se bave glazbenom ili televizijskom produkcijom trebale biti što prije aktivirane jer je riječ o doista uskom i malom broju ljudi pa je samim time relativno jednostavna primjena preventivnih mjera. Ne znam koliko vam je poznato, ali većina je televizijskih produkcija u ovom trenutku zaustavljena, s izuzetkom informativnog programa, što predstavlja veliki indirektan gubitak za glazbenu industriju.
Osim toga, znamo svi da značajan udio u našoj turističkoj ponudi zauzima tzv. festivalski turizam, te brojni drugi kulturni sadržaji, poput klupske ili koncertne ponude. Ljeto je pred nama, a svi navedeni sadržaji predstavljaju značajan izvor prihoda za glazbenu industriju baš u tom razdoblju jer tada ima najviše festivala, koncerata i klupskih nastupa. Upravo na ove ključne točke fokusirali smo se u svojim prijedlozima.
Važno je održati disciplinu i pozitivan trend u borbi s koronom, ali jednako je važno osmisliti način da se svi ovi oblici o kojima sam govorio počinju „događati“ u kontroliranim uvjetima. U tom smislu predložili smo izradu specifičnih mjera socijalnog distanciranja i primjenu mjera prevencije kako bi kulturna ponuda bila održivom i u ovakvim okolnostima.
Htio bih naglasiti kako gotovo svi mi „kreativci“ podržavamo sve odluke koje su do sada donesene, ali čini se kako sada dolazi najsloženiji trenutak, a to je povratak u realnost i nastavak života u znatno drugačijem obliku od onog kojeg smo imali prije Covida. U tom smislu moramo biti spremni na prilagodbe i nove modalitete poslovanja jer će odluke koje donesemo sada imati dugotrajni utjecaj na našu industriju.
Koliko je važno da i drugi poduzetnici shvate glazbu kao proizvod a tržištu, a glazbenike kao poduzetnike?
Mislim da je to pitanje svih pitanja. Naime, mislim da nema diskusije oko vrijednosti naše industrije. Svi znaju da je glazbena industrija važna i vrijedna. Problem, međutim, nastaje u trenutku kad tu vrijednost treba kvantificirati u novcu ili, da pojednostavim, kad treba nešto platiti. Kod nas se još uvijek puno jednostavnije prepoznaje vrijednost nekretnina nego intelektualnog ili kreativnog rada, pa tako i glazbe kao vrijednosti koja, da tako kažem, nešto košta.
Nitko od nas ne bi volio gledati film ili seriju bez glazbe u podlozi, nitko ne bi dugo sjedio u tihom kafiću. Tek kad shvatimo da iza te nužne glazbene kulise stoji nečiji mukotrpan intelektualni rad, onda ćemo moći reći da poduzetnici, ali i društvo prepoznaju pravu vrijednost glazbenika kao poduzetnika i glazbene industrije u cjelini. Da zaključim, danas ne postoji gotovo niti jedna uspješna djelatnost koja ne uključuje glazbu u nekom obliku.