Milan Lentić izuzetna je umjetnička ličnost, po vokaciji pjesnik i pisac, a gotovo da nema umjetnosti u kojoj se nije okušao.
Godine 1964. s grupom hrvatskih pjesnika i skladatelja (Zvonimirom Golubom, Arsenom Dedićem, Zvonkom Špišićem, Hrvojem Hegedušićem i Ivicom Krajačem) utemeljuje Zagrebačku školu šansone. Jedan je od najznačajnijih kompozitora i autora mnogobrojnih tekstova poetskih i angažiranih pjesama, a u čast njegovom iznimnom glazbenom opusu, diskografska kuća Croatia Records objavila je trostruko CD izdanje Gold Collection s pjesmama koje su izveli velikani domaće i regionalne glazbene scene kao što su Lada Kos, Vice Vukov, Senka Veletanlić, Arsen Dedić, Beti Jurković, Zvonko Špišić, Mišo Kovač, Tereza Kesovija i drugi.
Lentić je sudjelovao na gotovo svim glazbenim festivalima i dobitnik je mnogobrojnih nagrada. Šansona “Pozdrav svijetu”, poznatija kao “Dobar dan”, u izvedbi sastava 4M predstavljala je tadašnju Jugoslaviju na Euroviziji u Madridu 1969. godine. Pjesma “Poruka generalima koji žele rat” u izvedbi Vlade Kovačića bila je zabranjena odmah nakon prve izvedbe, a “Neka visi Pedro” također je snažno odjeknula bivšom državom nakon što ju je otpjevao Mišo Kovač na Festivalu ZG ’69.
Milan Lentić nije pripadao niti jednom fiksiranom tipu djelatnosti, ali je istodobno pripadao svima, zahvaljujući širini njegovog zanimanja za ljude i brojnim mjestima u kojima je živio. Novinarski bard Pero Zlatar često je pisao o Lentiću, pa je, između ostalog, referirajući se na njegovu svestranost, napisao: “Sada čekam da saznam čega će se idući put prihvatiti. Jer, kada bi mi netko rekao kako je Lentić odlučio da postane dobar igrač hokeja na ledu, ne znam zašto, ali ja bih mu povjerovao, iako on više nalikuje na šahista negoli na atleta.”
