“Stari glas” naziv je studijskog izdanja Kulturnog centra “Gatalinka” iz Vinkovaca, odnosno Ženske pjevačke skupine “Kreketuše” kojoj su se kao gosti pridružili Muška pjevačka skupina “Lipa” i instrumentalni solist Stjepan Večković na gajdama, jedinki i dvojnicama.
“Stari glas je pučki naziv starovinskih napjeva na deseteračke dvostihove vinkovačkoga kraja, koji je uz ostale napjeve na deseteračke dvostihove (svatovce, drumarce, bećarce, pjesme s pripjevima, pokladarce, pudarske i čobanske pjesme) glavni idiom slavonske vokalne i sveukupne tradicijske glazbe. Ambiciozna i marljiva čuvarica i istražiteljica tradicijske glazbene i druge kulturne baštine, dugogodišnja voditeljica najboljih folklornih seminara u nas, urednica i nakladnica bogate folklorne publicistike, voditeljica Kulturnoga centra ‘Gatalinka’, Vinkovčanka Blanka Žakula, tonski je u pravo vrijeme krajem 70-ih i 80-ih godina minuloga stoljeća zabilježila bisere pravoga pučkog pjevanja iz bliže i dalje okolice Vinkovaca.
Sve te dragocjene tonske snimke dešifrirao je i notama velemajstorski zapisao Igor Blažević”, kaže u knjižici uz izdanje legendarni glazbeni pedagog, promicatelj orkestralnog tamburaštva i dirigent Mihael Ferić iz Slavonskog Broda koji dodaje kako među izabranim stihovima na ovom izdanju “prevladavaju deseterci kod ljubavnih popjevaka i deseteračkih dvostihova kod ženskoga i muškoga bećarca, svatovac, staroga glasa i jedne pjesme s pripjevima, te jedne popjevke s kratkim pripjevom koji nije u desetercu i druga takva s dužim pripjevom.”
“To i takvo pučko stihotvorstvo zaboravljeno je i ne nalazi se na repertoaru naših folklornih udruga. Prevladava ikavica, ali i ekavica, pa kombinacija jednoga i drugoga narječja, što je logično s obzirom na lokalitet zapisa koji se proteže od Babine Grede u Slavoniji do Tovarnika u Srijemu (Sremu)”, kaže Ferić koji je za izdanje raspisao notni zapis za tamburaški orkestar. Notne zapise i glazbenu obradu potpisuje spomenuti Igor Blažević, notni zapis za tamburašku samicu Darko Čuvidić, dok je Blanka Žakula bila zadužena za terenske zapise. Osim notnih zapisa u knjižici izdanja nalaze se i tekstovi svih pjesama te QR kodovi za očitavanje glazbene pratnje za troglasno pjevanje i instrumentalnu pratnju.
Iako Hrvatska ima puno folklornih, etno ili izvornih narodnih skupina, društava, ali i individualaca koji njeguju tradicijsku baštinu, ova zahtjevna misija zapravo je u stagnaciji. No, dok god postoji ustanova i vrijednih ljudi poput Kulturnog centra “Gatalinka”, osnivačice centra Blanke Žakule, ali i spomenutih Mihaela Ferića, Igora Blaževića, tj. svih onih koji na bilo koji način njeguju i promiču tradicionalnu glazbu, napjeve i folklorne zapise, ne moramo se bojati da će naša bogata tradicija izumrijeti.
