Edmund Andler-Borić ugledni je orguljaš koji je interpretaciju na tom instrumentu usavršavao majstorskim klasama Jaroslava Tume, Pietera van Dijka i Daniela Rotha.
Godine 2010. dobio je nagradu “Franjo Dugan” za poseban doprinos očuvanju i promociji orguljaške baštine. Putujući krajevima Hrvatske pokušao je pronaći povijesne orgulje za održavanje koncerata koje bi možda mogle postati ishodištem jednog novog festivala. Pronašao je odgovarajuće orgulje zaustavivši se u Donjem Miholjcu, mjestu bogate glazbene tradicije koju je brižljivo gradila od 18. stoljeća ugledna plemićka obitelj Hilleprand von Prandau. Orgulje iz crkve sv. Mihovila Arkanđela upravo su ono glazbalo koje je postalo 2020. godine jezgrom Prandau-festivala čiji je umjetnički ravnatelj Edmund Andler-Borić.
Na novom studijskom albumu, objavljenom uz potporu Ministarstva kulture i medija, nalazi se sedamnaest skladbi, od “Toccate” Agostina Tinazzolijatri (od ukupno jedanaest), skladbi slabije poznatoga hrvatskog skladatelja Bene Majera, “Pastorala” Fortunata Pintarića pa do skladbi anonimnih skladatelja.
Govoreći o ovom albumu može se reći kako je prostomet ono što nije moguće pratiti tijekom izvedbe, ali da je u odabiru tempa, diskretnoj agogici, dodanim ukrasima (u skladbama u kojima su već bili mjestimično označeni) i registraciji Edmund Andler-Borić pokazao svoj glazbeni senzibilitet, veliku muzikalnost i dobro poznavanje stilskih odrednica skladbi 17. i 18. stoljeća, odnosno baroka i pretklasike.
