U svojoj reakciji na tvrdnje diskografa i njihov Prijedlog za ocjenu ustavnosti novog zakona, iz Ministarstva kulture i medija poručili su kako je ‘Zakon o autorskom pravu donesen na participativan način, a osporavane odredbe kompromisno su rješenje između interesa diskografa i izvođača.’
Nadalje, iz Ministarstva tvrde kako je ‘zakon u potpunosti usklađen s odredbama Direktiva (EU) 2019/790 o autorskom i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, kao i ostalim direktivama i uredbama Europske unije koje reguliraju ovo područje (njih ukupno 16)’. Također opovrgavaju i tvrdnju HDU-a i ZAPRAF-a da se zakonom uvodi njegova retroaktivna primjena, ističući da se njime propisuje prijelazno razdoblje za usklađivanje s izmijenjenim odredbama. Za diskografe i izdavače ističu kako imaju maksimalističke zahtjeve, a za sporne odredbe Zakona tvrde kako se njima nastoji ispraviti globalno prisutna anomalija da znatan broj glazbenih izvođača ne dobiva naknadu za korištenje njihovih izvedbi putem digitalnih glazbenih servisa kao modernog i rastućeg načina slušanja glazbe.
Hrvatska diskografska udruga i ZAPRAF tvrde drugačije.
‘Diskografi nikada nisu imali nikakve zahtjeve prema Ministarstvu kulture i medija što se tiče novog Zakona, a kamoli maksimalističke. Jedino što smo htjeli je biti dio Europe tako da se Direktiva vjerno implementira uvažavajući dugogodišnju raspravu koja se vodila na razini europskih institucija i postignutih kompromisa.’ O kompromisu kako tvrdi ministrica, a kamoli dobrom nema ni govora. Snaga argumenata europske i svjetske prakse bila je jednostavno ignorirana u cilju pogodovanja jednoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava. Smatramo da su sporni članci Zakona 149. i 306. stavak 5. ekstremno subjektivno dovedeni u sam Zakon na štetu i diskografa i izvođača. Oštro demantiraju i tvrdnje Ministarstva da je Zakon donesen u skladu sa spomenutom Direktivom EU.
‘Direktiva izričito u članku 26. propisuje da se ne smiju dovoditi u pitanje akti sklopljeni niti prava stečena prije 7.lipnja 2021 godine kada je bio rok za implementaciju Direktive u državama članicama. Hrvatski Zakon ne samo da je u suprotnosti s tom odredbom nego je u suprotnosti i s cjelokupnom pravnom stečevinom gdje je sloboda ugovaranja i prava na izbor jedno od temeljnih načela’, rekli su nam.
Podsjetimo, Ministarstvo je ranije priopćilo da je riječ o prilagodbi ugovora novom Zakonu, a ne o retroaktivnoj primjeni Zakona.
‘Kako može biti riječi o prilagodbi Ugovora, ako država kreće od postavke da ugovori uopće ne postoje i da prava nisu ni regulirana? Štoviše, ako se ne potpišu novi ugovori sa svim izvođačima koji su ikada sudjelovali na bilo kojoj snimci diskografu i izvođaču se oduzimaju sva stečena prava i daju se u ruke jedne organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Što će biti sa svim onim ulaganjima u snimku koji su imali diskografi, pa i glavni izvođači, od financijskog ulaganja, promocije, distribucije, digitalizacije i sl.? Tko će njima nadoknaditi štetu?’, pitaju se iz ZAPRAF-a i HDU-a.
