Nakon što je početkom ove godine objavljeno reizdanje antologijskog prvijenca Čovjek kao ja, Croatia Records nastavlja s revitalizacijom kataloga Arsena Dedića na formatu luksuznih vinilnih reizdanja.
Objavljen dan prije Badnjaka 1971. i dvije godine poslije slavljenog Čovjeka kao ja, album Arsen 2. sadrži antologijske skladbe Ne plači, O, mladosti i obradu Brelove Ne me quitte pas (Nemoj poći sad). Na album su uvrštene i skladbe Takvim sjajem može sjati i Balada o prolaznosti koje je Arsen u to vrijeme skladao za filmski prvijenac Tomislava Radića – Živa istina.
Posebna zanimljivost ovog reizdanja je da su na njega uvršteni i veliki festivalski hitovi Sve bilo je muzika i Djevojka za jedan dan koji su prethodili albumu Arsen 2.. U knjižici koja prati izdanje, Siniša Škarica, dugogodišnji urednik Jugotona i Croatia Records navodi: “Dok je s jedne strane slijedio praksu svjetske diskografije 1960-ih odvajajući glazbu za albume od singl produkcije, sam svoj, često i svojeglavi patrijarh domaćeg popa jedva se dao nagovoriti da LP-je i nove 45-ice snima u stereo tehnici. Uvjeravajući nas da je mono jedina prava slika snimljenog zvuka tvrdoglavo je uzvikivao, kao i kontroverzni genij ‘zvučnog zida’ Phil Spector: ‘Back to Mono’! Pa ipak, vjerujem da bi danas pristao obogatiti ovo vinilno reizdanje s uspješnicama s Jugotonova singla iz 1970., spomenutima ‘Sve bilo je muzika’, prvonagrađenom skladbom sarajevskog ‘Vašeg šlagera sezone ’70.’ (glazba Esada Arnautalića s Arsenovim također posebno nagrađenim stihovima) i ‘Djevojkom za jedan dan’, početkom iste godine održanog Zagrebačkog festivala, plod rane suradnje Arsena i novootkrivenog pjesnika estrade Željka Sabola”.
O albumu Arsen 2. piše i kritičar i publicist Zlatko Gall: “Ako je prvi album ‘Čovjek kao ja’ bio reprezentativno pismo kantautorskim namjerama, njegov je nasljednik potvrdio da je Dedić kantautor čije su pjesme sušta suprotnost dominantnoj festivalsko-šlagerskoj odnosno zabavnoglazbenoj sceni. ‘Arsen 2.’ je donio skladbe koje su bile novi fundamentalni prinosi domaćoj (popularnoj) kulturi. Savršeni balans autorskih brojeva, uglazbljenih pjesama pjesnika poput Šoljana i Goloba uz sjajan prepjev Brelove ‘Ne me quitte pas’, albumu je u trenu donio komplimente kritike struke te naklonost one mlađe (uvjetno rečeno ‘rokerske’) publike”.
Album je remasterirao Goran Martinac (Croatia Records Studio) dok je lacquer cut albuma u londonskom Abbey Road Studios “rezao” Sean Magee. Uz izdanje je dostupna i download kartica s kodom za preuzimanje mp3 verzije albuma. Uz 180-gramski vinil u boji, album dolazi i s ekskluzivnom knjižicom u kojoj se nalaze tekstovi Siniše Škarice i Zlatka Galla, uz fotografije Marka Čolića. Za likovno oblikovanje reizdanja zaslužan je Darko Kujundžić.
