Predstava ‘Priča o zvuku’, namijenjena doslovno najmlađoj publici, onoj od 1.5 naviše, proslavit će 11. veljače čak 150. izvedbu u samo tri godine od praizvedbe! I premda od 2014. igra u prosjeku jednom tjedno i dalje je neprestano – rasprodana.
Mala scena jedino je hrvatsko kazalište koje već cijelo desetljeće producira predstave za najmlađu publiku, onu u dobi od 1.5 do 5 godina. U tom su ciklusu dosad nastale predstave ‘Priča o oblaku‘, ‘Priča o kotaču‘, ‘Priča o svjetlu‘ i ‘Priča o vodi‘, a u veljači 2014., pridružila im se i – ‘Priča o zvuku‘.Predstava je nastala kao autorski projekt kolektiva SKROZ, a prethodilo joj je višemjesečno međunarodno istraživanje u koje su bili uključeni brojni stručnjaci različitih disciplina, kako bi ispitali, ali i potencijalno pomaknuli granice percepcije zvuka i njezinu povezanosti s drugim osjetilima; kognitivnim i emocionalnim razvojem najmlađe publike.
Primjerice, u predstavi se po prvi put koristi pionirska tehnologija Modularnih glazbenih objekata najglasovitijeg europskog centra za audiovizualna istraživanja – francuskog IRCAM-a (Institut de Recherche et Coordination Acoustique/Musique) i to kao nadogradnja senzacionalnih otkrića utemeljitelja SUVAG-a, Petra Guberine!
Zvuk je, naime, prvo iskustvo vanjskog svijeta što ga djeca percipiraju još u majčinu trbuhu, kao što je zvuk plača novorođenčeta prvi znak njegova dolaska na svijet. Tek rođena djeca prepoznaju i umirujuće doživljavaju majčin glas, a već s tri mjeseca poznati zvukovi (koraci, šum vode za kupku i sl) kod njih izazivaju uzbuđenje. U istoj dobi djeca počinju prepoznavati i locirati izvore zvuka i njihovu prostornost, dok će sam prostor vizualno biti u stanju percipirati tek u kasnijoj dobi.
No, svemu tome usprkos – percepciji samog zvuka, kao i vještini slušanja u djece – suvremeni odgoj pridaje jako malo pažnje, izuzev kad je u pitanju glazba ili pak – priče.
Zvuk je, međutim, daleko više od toga.
Asocijacije što ih zvukovi (u najširem značenju te riječi, uključujući i njihov harmonično organizirani niz, odnosno glazbu), izazivaju kod pojedinog slušatelja – daleko su različitije no što je to slučaj s bilo kojom, pa čak i najmaštovitijom reprezentacijom u slici, riječi i/ili pokretu. Njima se može pričati neovisno o jeziku ili podneblju; slikama neusporedivo živopisnijim i dojmljivijim od onih što ih se, pogotovo najmlađoj publici, može ispričati riječima ili (televizijskom) slikom.
Upravo to već tri godine uspješno dokazuje predstava ‘Priča o zvuku’, koristeći se različitim zvukovima – od onih djeci poznatih i konkretnih, poput zvukova iz prirode, preko melodija i ritmova, do apstraktnih, odnosno umjetno stvorenih, a sve uz potporu tehnološkog partnera, tvrtke AVC i podršku Francuskog instituta u Zagrebu.
Oblikovanje zvuka i glazbu u predstavi ‘Priča o zvuku’ potpisuje Vedran Peternel, režiju Nora Krstulović, kostime Hana Letica, oblikovanje svjetla Saša Fistrić, vizualni identitet Klasja Habjan i Zita Nakić Vojnović, a izvode je naizmjenično Tina Hoffman i Mateja Majerle.
Iduće izvedbe predstave na programu su ‘Male scene’ u petak 10. veljače od 18 sati, te u subotu 11. veljače od 10 i 11:30 sati.
