Nakon tisuća kilometara, tisuća koncerata i tisuća otpjevanih tuđih pjesama, brački glazbenik Nebojša Ursić – Kole, konačno je našao vremena te snimio svoj prvi autorski CD album. Njegov prvijenac je nazvan “Godine”, sadrži deset pjesama na hrvatskom jeziku, a snimljen je u splitskom studiju “Deva” u periodu od 2009. do 2019. godine. Autor svih pjesama je Nebojša Ursić – Kole, glazbenu produkciju potpisuje Dado Marušić, dizajn omota Admoneo, a fotografije je snimio Tonči Petrović.
Uz Kolu, na albumu su svirali i pjevali Albert Limić (programiranje bas klavijature), Mladen Magud (gitara), Nikola Čelić (klavijature), Saša Bulić (mandolina) te Teo Brajčić i Tihana Zubek (prateći vokali).
Kole je u svojoj iznimno zanimljivoj karijeri prošao mnogo toga – već u tinejdžerskim danima je počeo zarađivati novac brojnim gažama na hrvatskoj obali, zatim odlazi u Frankfurt gdje provodi punih osamnaest godina, živi od glazbe, svira u raznim bendovima (Ledeni Zid, Status Cro, Upitnik) te često nastupa kao prateći glazbenik brojnim poznatim hrvatskim pjevačima i pjevačicama.
Čitavo to vrijeme (od 1996. godine) radi i na samostalnoj karijeri te nastupa pod familijarnim nadimkom Kole. U Hrvatsku se vraća 2007. godine gdje uspješno nastavlja s glazbenim djelovanjem. Kruna višegodišnjeg autorskog djelovanja je upravo pred Vama – debitantski album “Godine”.
Brački kantautor Kole o albumu kaže: “Prve autorske pjesme sam počeo pisati još u srednjoj školi, do danas imam više od sedamdeset gotovih pjesama pa nije bilo lako odlučiti kojih deset uvrstiti na album. “Godine” su zamišljene kao plesni album te kao presjek stilova glazbe koju sviram već dugi niz godina pa je selekcija išla u tom smjeru. Očekujem da se “Godine” dopadnu publici te da za godinu, dvije prezentiram i drugi album, koji je već spreman. Na to gledam kao logični nastavak dugogodišnjeg bavljenja glazbom”.
Uz sami početak njegove karijere veže se zanimljiva priča; “Zahvala mojoj majci Mariji koja mi je prvu gitaru kupila i sve šta je mogla napravila za mene. Bio je petak, mater me budila za školu, ja šesti razred osnovne. Spremila mi je doručak i mlijeko, a ja joj onako usput govorim da sam sanjao da sviram gitaru. Nije ništa rekla. Vraćam se iz škole, a gitara na krevetu u sobi. Čudo! Mater je zvala susjeda koji je za vikend dolazio iz Splita i naručila mu gitaru. Kraljica! I na kraju, zahvala mojoj obitelji. Bez njih sve ovo ne bi imalo smisla. Da se njih pitalo ovaj bi album davno vidio svjetlo dana. Oni ove pjesme pjevuše desetak godina. Moji najveći kritičari i obožavatelji.” – kaže Kole.
