“Post punk na našim meridijanima u drugoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća urodio je iznimno zanimljivim gotičkim plodovima.
Bendovi od Triglava do Vardara naglašeno su mijenjali poetsku i melodijsku svakidašnjicu rock-glazbe, doduše, daleko od mainstreama, ali dovoljno dubinski da pokrenu neke procese koji će se godinama kasnije eksploatirati kroz najinspirativnije dosege u recentnoj urbanoj glazbi. Nekima od njih pošlo je za instrumentima da osiguraju željeni ekspresivni kontinuitet, dok su ostali ostali u mitovima, legendama, bespućima i mogućnostima naknadne revalorizacije. Upravo stoga svjedočimo objedinjenoj diskografiji Rodericka, osječkog rockganizma koji kombinira klasičnu rock-pojavnost i multimedijsku art platformu uz neprekidnu transformaciju, od membershipa do samog imena (u drugom dijelu karijere zovu se Roderick Novy). Pritom svaka faza njihovog djelovanja sadrži osebujnosti koje se često i ne privlače, ali ti animoziteti stvaraju nove kvalitativne zasade”, piše Bojan Mušćet u knjižici uz dvostruki CD Rodericka, odnosno grupe Roderick Novy pod nazivom “1941-1971-1981-1991”.
Na prvom CD-u nalaze se albumi “Bilo jednom na Balkanu” Rodericka i “Roderick in the Theatre” grupe Roderick Novy. Na drugom CD-u nalaze se albumi “Roderick” Rodericka i “O čemu pjevamo kada pjevamo o ljubavi” grupe Roderick Novy. Roderick je osnovao glazbenik i publicist Branko Kostelnik početkom 80-ih godina, a tijekom 90-ih pod novim imenom objavljeno je šest albuma i četiri kompilacije. Impresivni vokal Ksenije Gottwald i artistički nemir Branka Kostelnika bili su Roderickov ID koji je 1990. godine bend približio široj publici. Već tada po riječima Vinka Barića u knjizi ‘Hrvatski punk i novi val’ postaju definitivno najznačajniji, najutjecajniji i najbolji osječki i slavonski bend osamdesetih, u gradu Kiće Slabinca, Dinamita i Dade Topića!
“Osijek je oduvijek imao nadaleko poznate i vrsne glazbenike. No, ovdje nije riječ samo o glazbi. Roderick je, naime, prvi, pod utjecajem punka i novog vala, ali i drugih umjetnosti, unio osviještenost, koncept i stav. Tri su stvari odredile njegovu poetiku koje su uveli prvi, a koja ga je izdigla od ostatka scene. Multimedijalnost u izričaju tj. korištenje multimedijalnog jezika (image, citatnost, fanzini, video, filmovi…). Svijest o društvenom i glazbenom kontekstu. I borba za drugačijost, pravo na različitost, za osobni stil i stav što je u tadašnjem sustavu i društvu imalo posebnu težinu i značenje”, kaže Mušćet.
