Tvrtke zaposlenicima sve češće nude opciju da sami odrede koliko dana godišnjeg odmora žele uzeti, ne postavljajući im gornju granicu za takvu odluku
Uobičajeno je čuti: “Ako nešto zvuči previše dobro da bi bilo istinito – vjerojatno i nije istinito.” To bi mogla biti prva pomisao nekoga tko čuje za najnoviju pogodnost koju tvrtke nude – neograničen godišnji odmor. Druga bi vjerojatno bila: “Zašto radnici ne bi uzeli cijelu godinu odmora?” Međutim, kako to obično biva, u praksi su stvari složenije.
Tvrtke zaposlenicima sve češće nude opciju da sami odrede koliko dana godišnjeg odmora žele uzeti, ne postavljajući im gornju granicu za takvu odluku. Takvu politiku uglavnom uvode tvrtke u sektorima gdje je borba za radnicima žestoka, poput tehnoloških kompanija. Primjerice, u Americi su Microsoft, Adobe, Netflix i Goldman Sachs među sve duljom listom tvrtki koje su prešle s fiksnog na neograničeni godišnji odmor.
Kako piše Bloomberg Adria, postoji nekoliko razloga zašto bi se tvrtke odlučile na takav korak. Prvo, zaposlenici pozitivno reagiraju na tu pogodnost, pa ih poslodavac može privući i zadržati, a drugo, stručnjaci za ljudske resurse tvrde da takva politika zaposlenicima može uliti povjerenje i pokazati im da su cijenjeni. Ima i pogodnosti za samu tvrtku, koja u tom slučaju ne mora isplaćivati neiskorišteno vrijeme kada zaposlenik ode, a to znači i manje administrativnih problema.
Hoće li radnici zloupotrijebiti tu privilegiju?
Naravno, postoje i negativne strane – zaposlenik može opteretiti svoje kolege i smanjiti produktivnost, a odmori se mogu preklapati, primjerice, tijekom ljeta. Iako zvuči idealno, neka istraživanja pokazuju da zaposlenici uz tu pogodnost zapravo uzimaju manje dana odmora nego kada bi imali ograničen broj dana na raspolaganju. Istraživanja sugeriraju da zaposlenici često uzimaju manje slobodnog vremena iz straha da će biti preopterećeni kada se vrate ili da će izgubiti prednost u odnosu na one koji su ostali u uredu.
Postoji zabrinutost poslodavaca da će radnici zloupotrijebiti tu politiku, uzimajući prekomjerno slobodnog vremena. No ti su strahovi vjerojatno neosnovani. Više od dvije trećine tvrtki koje su uvele tu politiku kaže da se količina vremena koje ljudi uzimaju nije promijenila, navodi Mercer. Većina onih koji su prijavili da promjena postoji rekla je da zaposlenici zapravo manje izostaju.
Teško je odrediti koliko je dana godišnjeg odmora društveno prihvatljivo kada se sve smjernice uklone. Zaposlenici mogu podcijeniti što je prihvatljivo, a iz perspektive tvrtke, precjenjivanje i uzimanje previše dana moglo bi izazvati problem.
Studija iz 2022. pokazala je da američki radnici s neograničenim danima i oni s fiksnim iznosom uzimaju približno isto slobodnog vremena godišnje – 11 ili 12 dana. To je primjetna razlika u odnosu na rezultate iz 2018. u kojima su oni s neograničenim odmorom uzimali 13 dana, dok su oni s tradicionalnim fiksnim odmorima uzimali 15. Promjene su djelomično pripisane ekonomskim čimbenicima i neizvjesnostima koje je stvorila pandemija.
Kako bi se suprotstavili riziku od slabljenja ravnoteže između posla i privatnog života, neki poslodavci koji nude neograničeno odsustvo postavili su minimalni uvjet odsutnosti od dva tjedna svake godine.
SAD je ipak drugačiji od ostatka Europe
Ipak, treba imati na umu da je Amerika potpuno drugačiji primjer od europskih zemalja.
SAD je jedina razvijena ekonomija bez garantiranog plaćenog odsustva. Istraživanje američkog ureda za statistiku rada iz 2021. pokazalo je da radnici u privatnom sektoru u SAD-u u prosjeku dobivaju 11 dana plaćenog odmora godišnje, uz u prosjeku sedam plaćenih dana bolovanja.
Samo 48 posto američkih radnika kaže da iskoristi sve dane godišnjeg odmora, prema istraživanju istraživačkog centra Pew. Oni koji ne uzmu sve slobodno vrijeme, kažu ili da im ne treba, ili da brinu da će zaostati na poslu ili se osjećaju loše što kolege nose teret njihova izostanka. Neki čak misle da im vrijeme godišnjeg odmora smanjuje šanse za unapređenje ili bi ih moglo koštati posla.
izvor : MojPosao.net
