Ovo je još jedan album kojim Croatia Records nastavlja praksu reizdavanja antologijskih albuma iz kataloga Jugotona. Originalno objavljen 1976. godine, album predstavlja jedan od najneočekivanijih i najposebnijih glazbenih spojeva tog vremena. Nakon objavljivanja debitanstkog, danas kultnog albuma “Dnevnik jedne ljubavi” koji je ujedno bio i “who is who” domaćeg rocka, Josipa Lisac, na inicijativu Karla Metikoša i Boška Petrovića, te uz učešće zvijezda domaćeg jazza i Boškovih prijatelja iz inozemstva – velikih Arta Farmera, Clarka Terryja i Ernieja Wilkinsa, snima jazz album, kakav nitko od nje nije očekivao.
“Istina je, za mnoge sam bila premlada da bih pjevala jazz, kao da postoje godine s kojima ti je dozvoljeno ili ne pjevati takvu vrstu glazbe?! Pa mladi se moraju susretati s jazzom! Sva sreća da tako nije mislio Boško Petrović koji je bio moj fan i Karlov veliki prijatelj. Jedan dan ga je nazvao i rekao da se na Jazz festivalu Bled u Sloveniji okupljaju veliki glazbenici, pravi dream team jazz glazbe. Karlo je odjurio u Jugoton i sve dogovorio. Na toj sam ploči pokazala svoj vokalni raspon, nadograđivala sebe u svakoj pjesmi. Snimali smo ga 1975. godine kada sam imala veliki angažman u predstavi Gubec-beg, ali ništa mi nije bio problem. Voljela sam dobru glazbu kao i danas. S jazz glazbom sam se sprijateljila, pjesme sam prilagodila, dodala im tu auru jazza, dovoljnu da se osjeti. Sreća je da imam velike pjesme koje su bogate jer se mogu izvesti na razne načine i svako njihovo novo pjevanje unosi u njih neku novu svježinu, kao da ih ponovo otkrivaš.”, osvrnula se Josipa.
“Josipa je na snimanju bila fenomenalna. I sjajno je pjevala jazz, bez obzira na svoje godine, a tada je bila još mlada. Na primjer, pjesmu ‘People’ otpjevala je jednako kao što bi to napravila Barbara Streisand. Fenomenalno. Vjerujem da je Josipa u to vrijeme slušala dosta jazz standarda kako bi se inspirirala za snimanje. Nije bilo grešaka u izvedbi niti puno ponavljanja – ako se ne varam, većinu pjesama snimila je već iz prvog pokušaja, toliko se dobro saživjela sa jazzom. Njena izvedba je bila toliko superiorna da joj nisam imao što sugerirati, osim ju tehnički što bolje snimiti”, prisjetio se Petko Kantardžijev – Mlinac, ton majstor u Jugotonovom studiju i snimatelj albuma.
Album Josipa Lisac & B. P. Convention Big Band International dolazi s download karticom za preuzimanje mp3 verzije pjesama koje je remasterirao Goran Martinac u Croatia Records Studiju. Lacquer cut albuma u londonskom je Abbey Road Studios “rezao” Sean Magee, osvajač nagrade Grammy za “Mono Box Set” Beatlesa. Za likovno oblikovanje reizdanja, zaslužan je Darko Kujundžić, dok knjižica koja prati izdanje donosi tekstove Aleksandra Dragaša, Petka Kantardžijeva – Mlinca i Dubravka Majnarića, razgovor s Josipom Lisac te fotografije Ivana Balića i Aleksandra Vukašinovića. Deset skladbi poput “Ain’t No Sunshine”, “Yesterday”, “Son Of A Preacher Man” i ostale za koje je prepjev napravio Ivica Krajač, dostupne su na svim digitalnim platformama.
