Originalno objavljen 1994. godine za PGP RTS, Zašto da ne! bio je prvi dvostruki album Električnog orgazma i ujedno prvi u cijelosti studijski album snimljen nakon albuma Letim, sanjam, dišem iz 1988. godine te albuma Seks, droga, nasilje i strah / Balkan horor rok sa studijskim i snimcima uživo iz 1992. godine.
Uz Gileta, Bananu, Švabu i Čavketa, na snimanju ploče su sudjelovali gitarist Dejan Radisavljević, klavijaturist Zoran Zagorčić i Srđan Todorović Žika kao drugi bubnjar dok se kao gosti pojavljuju i Zoran Kostić Cane, Manja Đorđević, Nenad Petrović… Ujedno, Zašto da ne! je posljednji album Električnog orgazma na kome je bubnjeve svirao originalni bubnjar Čavke.
Stilski na tragu Lišće prekriva Lisabon i Distorzija i uz velike utjecaje funka, psihodelije i garage rocka šezdesetih, album je ponudio nekoliko klasika koji će naći svoje stalno mjesto u koncertnom repertoaru benda – Da si tako jaka, Spojimo se sad, Metadonska terapija i Daj mi sklonište. Po Giletovoj ideji, omot je, stilski na tragu Roberta Crumba i Tanina Liberatorea, ilustrirao Leonid Pilipović, poznati strip crtač i gitarist Goblina.
Srđan Gojković Gile, frontmen Električnog orgazma u svom osvrtu na album kaže: “‘Zašto da ne!’ je definitivno jedan od mojih omiljenih albuma banda. Električni orgazam je bio u top formi i na jednom od svojih kreativnih vrhunaca. Prethodni album ‘Balkan horor rok’ iz 1992. je bio pola studijski, a pola živi album. Pre svega jer u tom trenutku niko nije bio voljan da finansira snimanje albuma, tako da je studijska strana zapravo snimljena na tonskoj probi u novosadskom Studiju M, gde smo snimili i live deo. To je uslovilo da deo pesama nismo uspeli da snimimo, tako je došlo do situacije da smo imali puno pesama za novi album, pa je on na kraju postao dupli. Ja sam tome pristupio u duhu mojih omiljenih duplih albuma kao što su ‘The White Album’ Beatlesa, ‘Exile on Main St.’ Stonesa, ‘London Calling’ Clasha i ‘Electric Ladyland’ Hendrixa. To je podrazumevalo stilsku raznolikost, tako da su na istom albumu završile pesme koje su možda mogle biti na ‘Lišće prekriva Lisabon’ ili na ‘Distorziji’. Ujedno, to je do sad bio najskuplji album banda na crnom tržištu, gde se prodavao i do 200 eura. Jako se radujem da će sad ponovo biti dostupan, naročito nekoj novoj publici, koja se možda nije ni rodila kad smo ga originalno objavili”.
Album je remasterirao Goran Martinac (Croatia Records Studio) dok je za likovno oblikovanje reizdanja zaslužan je Darko Kujundžić. Ovo reizdanje, tiskano na 180-gramskom vinilu u boji, realizirano je u suradnji s originalnim izdavačem PGP RTS.
