Kruno u pjesmi „Ljetna haljina“ ima vrlo ozbiljan umjetnički problem: što napraviti kada ulicom prođe žena u ljetnoj haljini i na nekoliko sekundi potpuno poremeti ravnotežu u svemiru?
Odgovor je, očito, napisati pjesmu.
„Ljetna haljina“ ne glumi da je ljubavna epopeja, sociološka studija ženskog tijela niti meditacija o prolaznosti života. Puno je jednostavnija od toga. Pjesma o onom trenutku kada nešto vidiš, svidi ti se i mozak brzopleto kaže: „evo, ovo je danas najvažnija stvar na svijetu“.
Inspiracija je elegantna žena koja lagano šeta ulicom u ljetnoj haljini. Pokret, uzorci, figura, lakoća koraka, sve ono što jedan sasvim običan prizor može pretvoriti u spektakl za oči.
Ako ste pomislili da će visualiser pratiti romantičnu šetnju žene u haljini uz zalazak sunca, pogriješili ste jer Kruno Jupiter očito je imao druge planove.
Novi visualiser uvodi novi lik u već postojeći vizualni svijet, a njegov način obračuna s prethodno predstavljenim likovima prilično je specifičan: on ih jede svojim bicikliranjem. Da, dobro ste pročitali. Biciklizam ovdje poprima jednu sasvim novu dimenziju.
Novi lik suočava se s već poznatim likovima i doslovno ih „proždire“ kroz vlastitu vožnju. Umjesto klasičnog narativa dobivamo fizički, apsurdni i pomalo nadrealni sudar likova, energije i bicikla. Visualiser je ponovno realiziran u suradnji s Alenom Vlajnićem, a snimanje se odvija na već poznatoj lokaciji iz spota „BJBE“.
„Ljetna haljina“ nema potrebu pretvarati jednostavnu fascinaciju u nešto što ona nije. Netko lijepo izgleda. Netko lijepo hoda. Haljina je lijepa. Ljeto je tu. Pogled zastane. Osjećaj se probudi. Kraj priče. I možda nam upravo takvi trenuci najčešće promaknu zato što ih pokušavamo previše objasniti.
| streaming servisi |
