Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2) Zlatkom Turkaljem Turkijem donosi još jednu Diskografsku spajalicu koja se i dalje bavi “vrućom” glazbenom temom: Umjetna inteligencija u glazbenoj industriji. Zanimljiva razmišljanja ovoga puta s nama su podijelili Alka Vuica, Miro Buljan i Ines Prajo.
Alka Vuica: Bojim se za čovjeka i bojim se za humano društvo
Što se tiče upotrebe umjetne inteligencije u glazbenoj industriji, smatram da će se na tom području još svašta dogoditi i da je to, nažalost, nemoguće spriječiti. Već se danas na mnogim mjestima slušaju nekakve radio stanice, ili ne znam kako se to zove, koje su proizvedene od umjetne inteligencije zbog čega se ne plaćaju autorska prava. Te se pjesme ne mogu pronaći na Shazamu niti na sličnim platformama koje prepoznaju autore. Općenito govoreći, mislim da umjetna inteligencija usmjerava čitavu civilizaciju u jednom, možda čak i nezamislivom smjeru. Uopće ne znamo što će se još dogoditi, kako to možemo kontrolirati niti kakve će biti posljedice. Znam da je umjetna inteligencija omogućila ljudima bez talenta i znanja da pišu pjesme i predstavljaju se kao autori. Mnogi su mi slali takve pjesme jer su željeli čuti moje mišljenje. Nevjerojatno je što se sve može dogoditi i kako umjetna inteligencija uglazbljuje nekakve stihove koji čak i nisu umjetnički i nisu pravi stihovi. Bojim se svega toga. Apsolutno se bojim za glazbenu industriju i za autore. Ne znam što će se dogoditi kada umjetna inteligencija počne slikati poput Picassa ili Dalíja i kada počne mijenjati same umjetničke pravce. Bojim se za čovjeka i bojim se za humano društvo. Ne znam što se točno mijenja, što se događa s time ako snimke imaju oznaku AI-ja. Većina ih ima, iako ne sve, a na pojedinim društvenim mrežama uvijek piše da je sadržaj kreiran pomoću umjetne inteligencije. No, što to time točno mijenja? Koliko god umjetna inteligencija olakšavala rad, toliko zapravo sprječava prave umjetnike da se razvijaju i budu autentični. Kao što sam već rekla, bojim se da ne izgubimo kontrolu. Na top-listama ne trebaju biti i neke pjesme koje stvaraju pravi umjetnici, a ipak završavaju tamo (smijeh). Top-liste općenito nisu realna slika onoga što je dobro ili loše. U svakom bi slučaju trebalo odvojiti top-liste s pjesmama koje je generirala umjetna inteligencija od onih koje su stvorili ljudi.
Miro Buljan: Gdje prestaje pomoć AI-ja, a počinje matematičko kopiranje?
S obzirom na to da je umjetna inteligencija već prisutna, ne možemo je izbjeći. Ona će dodatno proširiti mogućnost bavljenja glazbom onima koji tijekom života nisu vježbali neki instrument ili ih Bog nije obdario talentom za skladanje. To znači da će se sviračke i autorske opcije sada proširiti na znatno veću bazu ljudi jer će se svatko moći time baviti uz samo nekoliko promptova. Zbog toga je njezin utjecaj na glazbenu industriju nesumnjivo ogroman. Mogu konkretno reći kako to izgleda iz moje perspektive profesionalca, a pretpostavljam da je slično i drugima. Meni umjetna inteligencija ubrzava procese. Kada skladam, obično to radim uz klavir ili gitaru, napišem tekst, ja ili netko od mojih suradnika i zamislim pjesmu. U principu, na kraju cijele priče ona uvijek ispadne otprilike onako kako sam je zamislio. No, između samog trenutka pisanja pjesme, stvaranja solidne demo snimke koju napravim sam uz klavir ili gitaru u studiju te finalnog rješenja, postoji AI koji pruža opcije različitih aranžerskih pogleda i sviračkih pristupa. Primjerice, zamislim pop-rock pjesmu u tempu od 120 BPM-a, uz optimističan tekst i sviranje. Tada u promptu zadam: “Napravi mi verziju u kojoj su samo gudači, neka bude orkestralna.” Zatim tražim house verziju, pa heavy metal verziju. Tako vidim kako pjesma zvuči u različitim žanrovima, iako u 99% slučajeva projekt završi onako kako sam na samom početku zamislio. AI mi proširuje vizure i zato je u profesionalnoj upotrebi dobar. Trebaju li takve pjesme biti na top-listama? Smatram da je tu, kao i u svemu u životu, ključno pitanje mjere. “There is a thin line between love and hate.” Ne znam tko bi to točno trebao odrediti, ali ako vam umjetna inteligencija autorski stvara i glazbu i tekstove, onda to treba zabraniti. Tada to više ne radi čovjek, nego računalo. S obzirom na to da je AI učio na svima nama, autorima iz cijeloga svijeta, to su zapravo pjesme koje već postoje, samo ih ona sklapa matematički. Tu nema autorske kreativnosti ni genijalnosti i to bi na neki način trebalo zabraniti. Vidim da su veliki sustavi, poput Spotifyja i sličnih, već ograničili botove koji automatizmom slažu pjesme. Neki su ljudi bili dosjetljivi pa su napravili botove s promptovima koji su stvarali i svakodnevno učitavali po 50 ili 60 pjesama na Spotify. Platforme su to sada uspjele nekako riješiti. Takvo korištenje AI-ja nije u redu iz više razloga – od zagušenja streaming servisa do pokušaja zarađivanja na tuđoj grbači. Trebaju li takve pjesme biti na top-listama? Ne. Međutim, ako je autor napisao skladbu i tekst, a zatim iskoristio AI elemente za ideje o aranžmanu, primjerice, odsvirao je violine u softveru poput Cubasea, Pro Toolsa ili Logica, pa taj tehnološki zapis prebacio u program kao što je ACE Studio, softver koji to reproducira tako da zvuči vrlo realno kao što je autor odsvirao – onda to ne smatram lošim. To je samo ubrzalo put. I dalje je riječ o onome što je autor sam odsvirao, a AI softverski program je to ponovio s vrhunski odrađenim instrumentima. U tome ne vidim problem. Koliki bi točno postotak umjetne inteligencije smio biti dopušten u pjesmi, ne znam. No, zaključio bih ovako: autorski dio, odnosno sama skladba i tekst, ne mogu i ne bi smjeli biti djelo AI-ja. S druge strane, svi se ostali instrumenti, po mojem mišljenju, mogu generirati s pomoću umjetne inteligencije.
Ines Prajo: AI bjesomučno koristi tuđi rad i samim time vara
Upotreba umjetne inteligencije u samom kreativnom procesu, bilo u stvaranju glazbe ili teksta, toliko mi je neprihvatljiva da smatram da o toj temi uopće ne bismo trebali ni razgovarati. Ako niste u stanju sami napisati glazbu za pjesmu, bez asistencije umjetne inteligencije ili u konačnici živih ljudi, to znači da zapravo uopće niste skladatelj i ne trebate se baviti ovim poslom. U protivnom bismo svi mogli raditi sve i smatrati se kvalificiranima za poslove koje zapravo ne znamo obavljati, odnosno za koje nemamo ni kvalifikacije ni talent. Ja bih, primjerice, mogla uz pomoć pet dobrih majstora postavljati pločice u kupaonici i tvrditi da sam keramičar, što je apsolutni nonsense. Isto se odnosi i na pisanje tekstova. Postoje ljudi koji su talentirani za stvaranje glazbe, ali ne i teksta. Ukoliko ne znaju sami napisati tekst, u Hrvatskoj postoje vrlo talentirani i sposobni ljudi koji to mogu napraviti umjesto njih i, naravno, biti priznati kao koautori. A umjetna inteligencija ne, apsolutno ne. Smatram da je to prijevara i da takvim stvarima nema mjesta u glazbi. S druge strane, AI je kao alat vrlo koristan. Može poslužiti kao olakšanje producentu ili aranžeru tako što mu, primjerice, skraćuje put u traženju određenih sitnih zvukova ili boje bas gitare. No, to ionako radimo godinama tražeći samplove koje su umjesto nas snimili i odsvirali drugi ljudi, tako da protiv toga nemam ništa. Međutim, protivim se tome da umjetna inteligencija zamijeni aranžera ili producenta. Apsolutno sam protiv toga jer je riječ o algoritmu potpuno lišenom onog izvornog, ljudskog sviračkog zvuka. Pritom me vrijeđa činjenica da iza svega toga zapravo stoji tuđi rad. Nečiji je trud strpan u zajedničku kašu koju umjetna inteligencija bjesomučno koristi i samim time vara. Dakle, kao pomoćni alat – da, ali u svakom drugom smislu apsolutno ne. Umjetna inteligencija nesumnjivo već utječe na glazbenu industriju, kako u svijetu, tako i kod nas. Svjedočimo poplavi tih uradaka koje ne mogu nazvati ni pjesmama ni glazbom. Sramotno je što se razni samoproglašeni autori i kantautori besramno potpisuju ispod takvih djela. To je uistinu žalostan aspekt ove priče. Ipak, vjerujem da će se sve to na kraju morati regulirati zakonom. U suprotnom ćemo doživjeti takav pad i degradaciju glazbe da se bojim što će biti s generacijama koje više neće ni znati što je prava glazba. Ta mi se ideja uopće ne sviđa i ne želim o njoj ni razmišljati. Dok je još u fazi generiranja na temelju ljudskog rada, ta vam se umjetna inteligencija, i nakon što desetak ili dvadeset puta isprobate Suno ili neki sličan program, jednostavno zgadi jer sve postaje jednoliko, vrlo generičko i dosadno. Možemo tek zamisliti što će biti u budućnosti, za pet, deset, petnaest ili dvadeset godina, kada se svi uradci umjetne inteligencije počnu generirati međusobno. To će biti čisti horor. Zato se nadam da će razumni ljudi donijeti zakon kojim će zaštititi, ne nužno nas autore, nego glazbu samu. Osobno sam mišljenja da svaka intervencija umjetne inteligencije u sam kreativni proces poništava autorstvo. U potpunosti se zalažem za to da takve pjesme obvezno budu prijavljene kao sadržaj generiran umjetnom inteligencijom. Smatram da takve pjesme nemaju što tražiti na top-listama. Za to jedinu odgovornost snose glazbeni urednici. Nadam se da će oni imati dovoljno svijesti da takve pjesme jednostavno ignoriraju te da ih se uopće ne potencira i ne popularizira u eteru niti u javnom prostoru. To je jedini način na koji možemo zaštititi izvornost glazbe, njezinu svrhu, ljepotu i njezin značaj za sve ono što čini ljudski život.
