Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2) Zlatkom Turkaljem Turkijem donosi još jednu Diskografsku spajalicu koja se i dalje bavi “vrućom” glazbenom temom: Umjetna inteligencija u glazbenoj industriji. Zanimljiva razmišljanja ovoga puta s nama su podijelili Nikša Bratoš, Predrag Martinjak Peggy i Mladen Milić.
Nikša Bratoš: Umjetna inteligencija ubija ljudsku kreativnost
Ako se umjetna inteligencija koristi samo kao alat za brže testiranje ideja ili različitih opcija, nemam ništa protiv takva načina korištenja. Osobno ne koristim umjetnu inteligenciju i smatram da se nikako ne bi trebala upotrebljavati u kreativnom dijelu posla. Pjesme stvorene uz pomoć umjetne inteligencije svakako bi trebale imati oznaku da je sadržaj kreiran ili izveden na taj način. Koliko znam, to je već praksa na dobrom dijelu glazbenih servisa. Naime, glas sintetiziran pomoću umjetne inteligencije, odnosno računala, sasvim sigurno može otpjevati ono što živ čovjek ne može. U takvim situacijama dolazimo do toga da se divimo računalu, a ne ljudskom postignuću koje bi trebalo služiti na ponos ljudskom rodu. Trenutačno to rade računala, zbog čega je spomenuta oznaka nužna. Smatram da takve pjesme ne bi trebale biti na top-listama – to je kao da imate natjecanje u skoku u dalj u kojem se čovjek natječe protiv robota koji, jer je tako programiran, može skočiti 20 metara. Dakle, takvim pjesmama definitivno nema mjesta na top-listama ni na službenim radijskim playlistama. Utjecaj umjetne inteligencije na sve kreativne poslove, pa tako i na glazbene, autorske, izvođačke, likovne te jednako tako i na dizajnere i kreatore video animacija, smatram negativnim. Bilo bi dobro jasno razdvojiti umjetnu inteligenciju kao alat za ostvarivanje ciljeva od one koja kopiranjem ljudskih djela stvara nova. Naime, umjetna inteligencija se kopiranjem ljudskih djela uglavnom i hrani i bavi. Za takva djela je ranije postojao pravni institut plagijata pa se autora koji je napravio nešto previše slično, ili identično tuđem radu, moglo tužiti. Danas se umjetna inteligencija i njezini softveri definitivno hrane ljudskim djelima te stvaraju gotovo identičan ili sličan sadržaj, a vi se nažalost nemate s kime sporiti oko toga što vas je pokrao.
Predrag Martinjak Peggy: Zadnja riječ u glazbi mora ostati na čovjeku, a ne na stroju
Upotreba umjetne inteligencije u glazbenoj industriji naša je stvarnost. Ona je tu, koristi se i strahovito je uzela maha. Povratka na staro definitivno nema. Situacija je usporediva s krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su se pojavili ritam mašine i sintesajzeri. Oni su omogućili ljudima bez formalnoga glazbenog obrazovanja ili razvijenih vještina sviranja i komponiranja da napišu aranžman za cijeli orkestar i stvore pjesmu koja je bila konkurentna za tadašnje vrijeme. Vjerojatno su u to doba skladatelji poput Nikice i Stipice Kalogjere dobivali živčane slomove kada bi neki dečki kupili ritam mašine i neke sintesajzere i s dva prsta stvorili glazbu koja je, na kraju krajeva, imala smisla i postala standard pop glazbe osamdesetih godina. Uglavnom, isto se događa i danas, s tim da je krug ljudi koje glazba imalo zanima sada još širi, a tehnologija omogućuje stvaranje i onima s još manje znanja. Nekada si morao barem uključiti sintesajzer, a danas ne moraš ni to. Dovoljno je upisati naredbu da računalo stvori pjesmu o određenoj temi, u točno zadanoj atmosferi i raspoloženju. Umjetna inteligencija tada sama kreira sve. Amateri koji se ne bave glazbom često mi znaju reći kako im je nešto super, a zapravo im je odlično ono što je umjetna inteligencija u potpunosti sama odsvirala. Kada se netko kune da je sam napisao tekst, posložio harmonije i odredio tko će što svirati, mislim da je danas u praksi iznimno teško provjeriti je li tome baš tako. Zato smatram da bi se korištenje umjetne inteligencije u bilo kojem obliku moralo jasno naznačiti na proizvodu. Nisam siguran bi li u potpunosti generirana glazba uopće trebala imati mjesta u radijskim programima. Možda eventualno u obliku pozadinske glazbe za reklame, ali plasiranje takva sadržaja kroz formu virtualnog izvođača nema previše smisla. Sve mora biti transparentno naglašeno, a takvoj glazbi zasigurno ne bi smjelo biti mjesta u programima komercijalnih radijskih stanica. S druge strane, kada je riječ o kreativnom procesu, smatram da od toga ne treba bježati. Vrijeme je pokazalo da nije imalo smisla bježati ni od elektronike i elektroničkih pomagala kada su se pojavili krajem sedamdesetih godina, kao ni od umrežavanja i komunikacije među tim uređajima. U kreativnom smislu, umjetna inteligencija sigurno može dati dodatni poticaj autoru koji točno zna što želi čuti i napraviti, a koji bi to znao ostvariti i bez nje. Takav će autor u pravom trenutku odabrati kvalitetan detalj koji mu umjetna inteligencija ponudi. To je kao da uz sebe imate dodatnoga vrhunskog glazbenika ili koproducenta koji će vam sugerirati različite opcije, a vi ćete na kraju donijeti konačnu odluku. Definitivno, zadnja riječ mora biti na čovjeku, na onome tko je cijeli projekt od početka do kraja zamislio i realizirao.
Mladen Milić (direktor Hrvatske diskografske udruge): Cilj nam nije zabrana AI-ja, nego pravedna naknada i transparentnost
Umjetna inteligencija jedna je od najvažnijih tema u svjetskoj glazbenoj industriji. Stav IFPI-ja, kao i brojnih europskih i svjetskih glazbenih udruga i diskografa, nije da treba zaustaviti razvoj umjetne inteligencije. Naprotiv, alati umjetne inteligencije mogu otvoriti nove kreativne mogućnosti i poslovne modele, ali razvoj mora počivati na poštivanju postojećih prava. Ključno je da se glazba, snimke i izvedbe za treniranje modela umjetne inteligencije ne koriste neovlašteno, bez transparentnosti i odgovarajuće naknade. Jednako je važno zaštititi glas i identitet izvođača od imitacija bez njihova pristanka. Na europskoj razini već imamo Akt o umjetnoj inteligenciji koji od 2. kolovoza 2026. godine predviđa određene obveze označavanja i transparentnosti sadržaja generiranog uz pomoć umjetne inteligencije. Međutim, sam akt ne rješava sva pitanja autorskog prava i licenciranja u glazbi. Zato je stav diskografske industrije da su nam potrebna jasna pravila: transparentnost, poštivanje prava, licenciranje i pravedna naknada. Cilj je omogućiti da se umjetna inteligencija i ljudska kreativnost razvijaju jedna uz drugu, a ne da tehnološki razvoj bude na štetu autora, izvođača i diskografa. O umjetnoj inteligenciji u Hrvatskoj sve se više raspravlja, iako je važno naglasiti da se ova pitanja ne mogu riješiti samo na nacionalnoj razini. AI alati i digitalne platforme djeluju globalno, pa su nam ključni zajednički europski i međunarodni standardi. U raspravama hrvatskih glazbenika i diskografa ponavlja se stav da se umjetna inteligencija može koristiti kao pomoć u kreativnom procesu, ali da ne smije dovesti do zamjene ljudske kreativnosti niti do neovlaštenog korištenja tuđih pjesama, snimki ili glasova. Konkretno, traži se veća transparentnost o tome na koji se način glazba koristi za treniranje modela umjetne inteligencije, poštivanje autorskih i srodnih prava te mogućnost sklapanja licencnih ugovora i pravedne naknade za korištenje glazbe. Važno je i jasno označiti snimke koje su generirane umjetnom inteligencijom. Dio obveza transparentnosti iz europskog Akta o umjetnoj inteligenciji primjenjuje se od 2. kolovoza 2026. godine, no to ne znači da je time završena regulacija svih pitanja vezanih uz glazbu. Pitanja autorskih i srodnih prava, licenciranja i naknada i dalje se razrađuju kroz postojeći pravni okvir, njegovu provedbu i razvoj novih licencnih modela. Hrvatska diskografska udruga (HDU) zato će nastaviti pratiti razvoj europskih i međunarodnih pravila kroz IFPI te zastupati interese hrvatskih diskografa, surađujući s drugim dionicima glazbene industrije, europskim udrugama i digitalnim platformama. Smatramo da je prvi korak transparentnost: publika mora imati mogućnost prepoznati je li riječ o snimci koju su u bitnome stvorili ljudi uz pomoć AI alata ili o snimci čiji su glavni kreativni elementi generirani umjetnom inteligencijom. Upravo zato, međunarodne glazbene organizacije već su podržale zajednički sustav označavanja snimki oznakama “AI-generated” i “AI-assisted”. To je važan korak prema tome da slušatelji dobiju jasne informacije o glazbi koju slušaju. Označavanje je ipak samo dio rješenja. Potrebno je zaštititi glazbene snimke od neovlaštenog korištenja za treniranje AI modela, spriječiti imitiranje glasa izvođača bez njegova pristanka te osigurati da se umjetna inteligencija ne koristi za manipuliranje streaming rezultatima i zaradom. Za autore, izvođače i diskografe to znači zaštitu prava i vrijednosti njihova rada, a za publiku pouzdane informacije o sadržaju koji sluša. Naš cilj nije zabraniti umjetnu inteligenciju, nego osigurati da se razvija odgovorno, transparentno i uz poštivanje prava onih koji stvaraju glazbu. HDU će se snažno zalagati da se ti principi primjenjuju i na hrvatskom tržištu.
Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.
Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.
