
Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2) Zlatkom Turkaljem Turkijem donosi još jednu Diskografsku spajalicu koja se i dalje bavi “vrućom” glazbenom temom: Umjetna inteligencija u glazbenoj industriji. Zanimljiva razmišljanja ovoga puta s nama su podijelili Lea Dekleva i Hrvoje Prskalo.
Lea Dekleva: Olovka, papir i živi glazbenici su nezamjenjivi, a AI može poslužiti tek kao smjernica
Puno se o tome priča, održavaju se paneli, rasprave i slično, ali ja naprosto nisam imala ni previše doticaja, a ni potrebe za tim. Zašto? Zato što je za mene pjesma i dalje sjesti uz instrument, napisati tekst i odsvirati tu melodiju. Uglavnom to radim istovremeno, to je put koji znam i uopće me nije vuklo da se ikada s nečim takvim poigram. Prvo, zato što se držim podalje od tehnologije, pogotovo u takvim stvarima, jer mislim da je čovjek i dalje čovjek i da su instrument, olovka i papir sve. A drugo, zato što – ono malo što sam shvatila – i kada AI, ta umjetna inteligencija, izbaci pjesmu, na njoj treba dosta raditi. Znači, moraš biti znalac da bi opet uklonio sve njezine mane i ispravljao ih. Barem ja u svom slučaju tako gledam. Netko je možda zadovoljan onime što AI izbaci, a ja nisam. Ja tu vidim dovoljno manjkavosti koje zahtijevaju dodatan posao, pa ga onda radije obavljam ispočetka sama. To je što se tiče same pjesme. Što se tiče, recimo, aranžmana, s time autori znaju imati problema jer dođu, sjednu uz svoj instrument i naprave pjesmu. To je i moj put. Snimim je, recimo, na diktafon – sjela sam uz klavir i snimila pjesmu. Poslije toga me čekaju teže ili lakše konstruktivne rasprave s aranžerom: kako ja to čujem, a kako on. To su uvijek priče koje dulje traju i koje su nekad malo i naporne. Možemo to usporediti sa slikarom i idejom: “Idemo nacrtati sunce.” Ja sam slikar, ti si slikar i netko treći je slikar. Svako će to sunce izgledati drugačije. Tako je i s pjesmom kojoj zapravo tražimo haljinu, odnosno radimo aranžman. Svatko od nas čuje ga drugačije, pa se tu gubi dosta vremena u traženju, što je nekada lijepo, a nekada zna biti i naporno i iscrpljujuće. Osobno sam se uvijek najviše borila s tim aranžmanima – kako postići da taj netko čuje ono što i ja čujem. Tu je možda zgodno što pjesmu koju imamo uz instrument možemo pustiti AI-ju i reći: “Stavi mi je u pop, u bossa novu, u fado, u francusku šansonu”, pa možemo čuti što sve ta pjesma može biti. To je interesantno za poslušati, ali mislim da u mom slučaju ja i dalje znam kako ta pjesma treba zvučati jer je čujem odmah dok sam uz klavir i znam kojim putem ide. Sve dalje su neki začini i lijepe situacije koje se događaju u studiju kada netko od instrumentalista doda svoj pečat, svoj rukopis. Onda dobijemo nešto novo, možda od neke gitare dobijemo pjevanje koje nismo tako zamišljali, a dobili smo više jer je čovjek u tom trenutku bio inspiriran. Tako zapravo nastaje aranžman i to je meni najljepši put. Dakle, našli smo se u studiju, pozvali žive glazbenike, napravili mali session i u tom trenutku od živih ljudi dobili atmosferu toga dana. Tako da je za aranžmane možda zgodno da ti AI pokaže kojim putem pjesma može ići, ali samo da te informira i potvrdi ti je li ono što si čuo najbolje ili postoji neki skroz drugi put. No, AI je za mene samo smjernica, nikakvo preslikavanje niti potpuno vođenje za tim. Kako će to utjecati na glazbenu autorsku i izvođačku kreativnost? Na mene ne utječe. Zlorabe li to ljudi? Čujem da da, ali ne bavim se time pa ne znam puno. Mislim da će se autori koji imaju što reći i dalje držati do sebe, a oni koji možda imaju malo manje toga za reći ili se time uopće nisu bavili, oni to mogu iskoristiti i ići tim putem. A kako će to dugoročno utjecati, to nam samo vrijeme može odgovoriti.
Volim pogledati na YouTubeu kada negdje dolje u opisu videa piše “AI”, čak i nevezano za glazbu, jer taman povjerujem da bi moglo biti stvarno, a onda mi bude zanimljivo vidjeti da nije. Zato mislim da sve što radi AI treba imati oznaku. Imamo s jedne strane autorsko djelo koje je stvarno tvoje, cjelovito, a s druge strane nešto gdje se netko nečim poslužio. Postavlja se pitanje trebaju li takve pjesme biti na top-listama. Iako se odgovor možda sam nameće, nisam ja ta koja o tome sudi, odobrava ili zabranjuje. Mislim da će struka, vjerojatno i vi urednici i svi koji o tome odlučuju, donijeti svoje sudove i zaključke. Rekla bih da takvim pjesmama nije mjesto na top-listi, no s druge strane vidim da je to uzelo previše maha. Tko će ih razotkriti? Kako ćeš tu pjesmu uopće maknuti ako je AI, osim ako već ne postoji nekakav sustav prepoznavanja. Ne znam što bih mislila, nije mi sve to skupa normalno. Idemo naprijed s tehnologijom kako vrijeme prolazi, ali očito se više ne igramo s ljudima, nego s nekim novim tehnološkim situacijama. Ne bih voljela da su tehnologija i čovjek tako usko vezani, odnosno da smo na istoj top-listi i jedni i drugi, ali kažem, vrijeme će pokazati što će se dogoditi, možda će to biti i neminovno. Meni se taj pristup ne sviđa. Za aranžere je zgodno da nam AI pomogne, ali da bude uz autorsku pjesmu na top-listama i regularno u sustavu kao i prave autorske snimke – to mi nije najdraže.
Hrvoje Prskalo: Komponiranje i pisanje tekstova uz pomoć AI-ja bila bi propast civilizacije
Upotreba umjetne inteligencije u kreiranju glazbe, odnosno u glazbenoj industriji, po meni je dosta škakljiva tema. Aktualna je zadnjih godinu-dvije, pogotovo s razvojem raznih aplikacija koje sada generiraju kompletnu harmoniju, melodiju, pa čak i tekst. Svjedočimo zadnjih dana da se AI i s hrvatskim jezikom jako dobro snalazi, tako da nemam baš dobro mišljenje o tome. Mislim da će to itekako loše utjecati prvenstveno na autore, a onda, naravno, i na glazbenike, aranžere, publiku te na koncu na kompletnu glazbenu scenu u cijelom svijetu, ne samo kod nas. Da malo pojasnim: nekako smatram da se mi producenti koristimo umjetnom inteligencijom na neki način već zadnjih 15-ak, možda i 20 godina, i to u smislu raznoraznih pomagala. Da se ne koristim stručnim izrazima, mi to zovemo plug-inovi ili VST instrumenti. To su ustvari moduli koji nam omogućuju da, ako primjerice odsviram na klavijaturi određene tonove i stavim zvuk violine ili trube, oni generiraju upravo taj zvuk. Razlika je samo u tome što su ti sintetički zvukovi, odnosno sintesajzeri, godinama dosta loše oponašali prave instrumente. Svejedno, morali smo nekako doći do tog rješenja i zvuka. To nam je služilo isključivo kao referenca ili, da se tako izrazim, placeholder koji nam omogućuje da pravom glazbeniku, kada dođe u studio, pojasnimo što želimo i koju smo melodiju zamislili da nam živi čovjek odsvira. Dakle, koristili smo te sprave isključivo za demo snimke, odnosno da zabilježimo ideju i lakše objasnimo glazbeniku kako smo to aranžmanski zamislili, kako bi se po toj referenci to i odsviralo. Naravno, za vrijeme snimanja ta bi se snimka dodatno unaprijedila da zvuči koliko je god moguće bolje, sa živim instrumentima i živim ljudima. Smatram da je korištenje umjetne inteligencije na taj način – u svrhu ubrzavanja procesa do traženog aranžmana, skice ili nekog rješenja – skroz u redu. To ne smatram varanjem, dapače, gledam na to kao na još jedan novi alat koji smo dobili da si olakšamo i ubrzamo posao. No, nikako ga ne bismo smjeli koristiti u komponiranju ili, ne daj Bože, osmišljavanju teksta, jer to je stvarno propast civilizacije. Pogotovo ne želim pomišljati na scenarij u kojem se takve pjesme nađu na top-listama te zažive u eteru i među publikom. Apsolutni sam pobornik restrikcija, odnosno toga da se takvom sadržaju dodijeli oznaka kako bi se znalo da je riječ o AI-generiranom sadržaju te da se takve stvari ne emitiraju, barem ne na radiopostajama i televiziji, i da ni slučajno ne budu na top-listama. Vezano za reklame koje dosta produciram, a pišem i puno pjevnih songova i jinglova – agencije koje su naručitelji već su otkrile sve čari umjetne inteligencije pa su odjednom svi jako kreativni. Ako klijent nema ništa protiv, nema druge nego prilagoditi se tržištu. Tako i sam plaćam nekoliko tih aplikacija i nemam problem s tim jer je u današnje doba, kada se traži brže, više i jače, stvarno nemoguće proizvesti toliku količinu materijala u tako kratkom roku. Ali da završimo u pozitivnom tonu: mislim da nema zime za autore. Pouzdano znam da su već neki veliki brendovi odustali od AI-generiranih pjesama, vizuala, grafike i svega ostalog. Smatram da je ovo samo jedan trend, kao i mnogi koji su bili pa prošli. Čovjek je ipak čovjek i taj ljudski faktor je nezamjenjiv.