Čitavu lavinu događanja oko rušenja ovogodišnjeg proračuna Gradskog Ureda za kulturu i svih malverzacija vezanih uz sumnjivi rad dotične ustanove, pokrenula je mala, ali čvrsta gruda koju nazivamo KUFER (Kazališna Udruga Frustriranih Redatelja). Tu famoznu kreativnu platformu pokrenule su prije desetak godina dvije kazališne redateljice Franka Perković i Dora Ruždjak Podolski i do današnjih dana su isproducirale dvadesetak predstava koje su omogućile brojnim mladim kazalištarcima da stvaraju neometani uobičajenim producentskim zahtjevima, blokadama i komercijalnim pritiscima. Predstave Kuferovaca su osvajale brojne nagrade na domaćim i stranim festivalima, a malo je poznata činjenica da je KUFER svoj prvi prostor za probe i izvedbe imao baš u neposrednom susjedstvu Močvare, dapače čak smo na neki način bili i cimeri što je izrodilo i neke koprodukcijske veze.
Ovaj mjesec KUFER nam gostuje s novom predstavom „Nebo je sivo i vidi se ispušni dimnjak nekog tvorničkog postrojenja“ nastaloj prema originalnoj ideji Romana Nikolića i Milice Manojlović. Tekst je raspisala Vedrana Klepica, režirala Franka Perković, a igraju: Romano Nikolić, Milica Manojlović, Dado Ćosić, Hrvojka Begović.
Jedino što je ona zapravo htjela jest imati onaj kurvinski gen za napućenu gornju usnu, i eventualno, reći mu da on nije nimalo nalik svome ocu, on definitivno nije nimalo nalik svome ocu, jer on nikada nije imao muda priznati neke stvari o sebi, jedino što on zna jest voziti Hondu, ili Toyotu, ponekad i Ford, četiri cilindra, metaliksivi ili tamnoplavi, uvijek između 80 i 150 kilometara na sat, jedino što on zna jest čekati da dovrši svoje četvrto piće, da ga ona pita hoće li još jedno, da kaže ne, da joj plati i da ode doma i da ni ne pogleda njega, koji uvijek sjedne baš tamo, baš namjerno, kao da mu nije jasno da od toga, barem sada, neće biti ništa.
UTORAK 22.05. • POČETAK 21:00
