Janjetina ispod peke ( svaka sličnost je slučajna)
Zaželjela se žena jednog ministra janjetine, pa je poslala muža na plac da donese pet, šest kila.
Ministar zatraži isključivo butove i rebra, na što mu ljubazni prodavač odgovori da janjce prodaju samo u cijelosti ili po pola, a nikako u dijelovima. Ministar ga upozori, da je on ministar obrazovanja i da bi mogao ostati bez prodajne dozvole, jer je očito da nije educiran prema novim obrazovnim standardima, koje je uveo njegov kabinet prije nekoliko godina. Čovjek, ne htijući izazivati vraga, da mu što je ovaj tražio. Ministar je pripremio za svoju ženicu janjetinu kakvu najviše voli – ispod peke. Meso je bilo izvrsno, ali se ministrova žena prepala kad je, oglodavši but, primjetila da noga na sebi nema papak, nego nešto što više podsjeća na šapu. Kosti zajedno s ostatkom mesa odmah su odnesene na DNK analizu, koja je ustanovila da je riječ o psećem mesu. Ministar , bijesan, naučen da on pravi budalama druge, odmah ode i napadne trgovca, vičući da mu je podvalio pseće umjesto janjećeg mesa. Trgovac mu, potpuno miran, odgovori:
– Pričate bedastoće gospodine ministre. Ja sam Vama prodao janjeće meso. Taj pas o kojem vi pričate, nije bio pas. To je bio moj ljubimac Gugi, koji je – doduše – bio u psećoj koži, ali se on cijeli život osjećao kao ovca, odnosno janje, pa je tako i blejao. Sukladno vašem 4. modulu ZO curiculuma, svako živo biće nije ono na što sugerira njegova koža ili šape, nego ono kakvim se ono osjeća. To je, gospodine Ministre bilo janje i ja Vas molim da mi se ispričate zbog ovog bezrazložnog napada, koji je – evidentno – rezultat Vaše needuciranosti sukladno novim obrazovnim standardima.