EDMUND ANDLER-BORIĆ ‘SISAČKA ORGULJAŠKA BAŠTINA’

U hrvatskom Zagorju, po franjevačkim samostanima djeluju anonimni skladatelji koji pišu kratke sonate, menuete, airove, pastorale i slično da bi obogatili tadašnju liturgiju, ni ne sluteći kakve su bisere 18. stoljeća ostavili nama danas. Osim anonimnih autora, Edmund Andler-Borić na albumu “Sisačka orguljaška baština” donosi djela Girolama Frescobaldija, Baldassarea Galuppija, Johanna Pachelbela, Jan Křtitela Kuchařa, Julija Bajamontija, Johanna Sebastiana Bacha, Felixa Mendelsona, Frane Paraća i Anđelka Klobućara. Od toccata, preko sonata, do koncerta i pastorala, Andler-Borić nas vodi kroz čudesni svijet orgulja.

Edmund Andler-Borić (Zadar, 1975.) diplomirao je klavir u klasi prof. Ide Gamulin, a orgulje u klasi prof. Ljerke Očić te magistrirao u klasi prof. Maria Penzara, sve na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavao se u majstorskim klasama Jaroslava Tume, Pietera van Dijka i Daniela Rotha. Godine 1999. odnio je apsolutnu pobjedu na II. hrvatskom natjecanju orguljaša Franjo Dugan. Ističe se izvedbama virtuoznih skladbi iz razdoblja romantizma i suvremene glazbe. Osobito je aktivan kao solist o čemu govori nekoliko stotina održanih koncerata po Europi, Južnoafričkoj republici, sad-u i Rusiji što ga čini jednim od najistaknutijih mladih umjetnika orguljaša. Godine 2010. dobitnik je nagrade Franjo Dugan za poseban doprinos očuvanju i promociji orguljaške baštine. Osim što je gostovao na mnogim festivalima, pokretač je sličnih manifestacija u Hrvatskoj: ravnatelj je festivala “Orgulje Zagrebačke katedrale”, jedan je od pokretača, te ravnatelj međunarodnog orguljaškog festivala “Ars organi Sisciae” u Sisku, kao i festivala “Orgulje otoka Visa”. Kao solist nastupao je sa Simfonijskim orkestrom HRT-a te surađivao s dirigentima Nikšom Barezom i Pavlom Dešpaljem. Izdavačka kuća Croatia Records objavila mu je prvi solistički CD 2009. godine koji je i nagrađen hrvatskom diskografskom nagradom Porin 2010.