Dvanaesti put zaredom Human Rights Film Festival (HRFF) poticat će javnost na razmišljanje i djelovanje. Sadržajem jak festival angažiranog i autorskog filma održat će se od 8. do 14. prosinca u kinu Europa u Zagrebu te od 11. do 14. prosinca u Art-kinu u Rijeci. Glavni filmski program uključuje više od 25 dugometražnih igranih i dokumentarnih najnovijeg datuma, te i ove godine hrvatska publika upravo na HRFF-u ima priliku premijerno pogledati neke od najzapaženijih filmova godine.
Zimski san (Winter Sleep), redatelja Nuri Bilge Ceylana, je hipnotički portret ljudi primoranih da se suoče s onim što zaista jesu, prvi film “anadolskog Čehova” nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu te je zvanični kandidat Turske za Oskara. Aydin, sredovječni bivši glumac, sa svojom mladom ženom Nihal vodi mali hotel u planinama Kapadokije. Njihov brak je pun nesuglasica, a dodatnu tenziju donosi i Aydinova nedavno razvedena sestra. S dolaskom zime i prvog snijega, hotel postaje sklonište od hladnoće, ali i kavez iz kojeg ne mogu pobjeći i u kojem se njihova netrpeljivost i mržnja još više rasplamsavaju.
Ceylan je veliki klasik na vrhuncu kreativne snage… “Zimski san” izuzetan je film, Jurica Pavičić, Jutarnji list.
Pogled tišine – posebna nagrada žirija na filmskom festivalu u Veneciji!
Čin ubijanja razotkrio je posljedice građenja svakodnevne stvarnosti na teroru i laži. Pogled tišine (The Look of Silence) istražuje kako je to biti preživjeli u takvoj stvarnosti. Snimanje bilo kojeg filma o preživjelima genocida znači hodati minskim poljem klišeja od kojih većina služi za stvaranje herojskog (ako ne i svetačkog) protagoniste s kojim se možemo identificirati. Nuđenje, dakle, lažne sigurnosti da u moralnoj katastrofi zvjerstava, mi nismo poput počinitelja. No predstavljajući preživjele kao svece, kako bi sebe uvjerili kako smo dobri, sredstvo je samozavaravanja. To je uvreda za preživjele i ne pomaže u razumijevanju života slomljenog masovnim zločinima i ušutkanog terorom. Za kretanje kroz takvo minsko polje klišeja morali smo istražiti tišinu samu. Pogled tišine je, nadam se, poema o tišini rođenoj terorom – pjesma o nužnosti razbijanja šutnje, ali i poema o traumi koja se javlja kada je tišina jednom prekinuta. Možda je film spomenik šutnji – podsjetnik da iako želimo zaboraviti, pogledati na drugu stranu i razmišljati o drugim stvarima ništa neće spojiti ono što je jednom razbijeno. Ništa neće probuditi mrtve. Moramo se zaustaviti, priznati uništene živote, prisiliti se slušati tišinu koja je uslijedila – istaknuo je redatelj filma Joshua Oppenheimer.
Pogled tišine osvojio je nagradu FIPRESCI, nagradu Fedeora, Zlatni miš, nominiran je za Zlatnog lava, a dobio je i posebnu veliku nagradu žirija na Venecijanskom filmskom festivalu 2014.
Tri prozora i vješanje – najveća atrakcija ovogodišnjeg natjecateljskog programa Sarajevo film festivala
Nakon rata na Kosovu, u jednom albanskom selu u kojem se život postepeno obnavlja, učiteljica Lushe pod pritiskom vlastite savjesti pristaje razgovarati sa stranom novinarkom. U intervjuu Lushe priznaje da su nju i još tri seljanke silovali srpski vojnici. Nakon što otkriju da je Lushe ta koja je pričala s novinarkom, muškarci u selu počinju terorizirati Lushe i njenog sina, pokušavajući ih prisiliti da napuste selo. Tri prozora i vješanje (Tri dritare dhe një varje) je potresni portret balkanskog patrijarhata, nemoćnog da se nosi sa strahotama onog što je sam prouzročio. Redatelj filma je Isa Qosja.
Vjerojatno najveća atrakcija ovogodišnjeg natjecateljskog programa Sarajevo film festivala, ‘Tri prozora i vješanje’, potresno je svjedočanstvo o položaju žena u tradicionalnom društvu u kojemu ono što se smatra ponosom nadjačava razum, Marcella Jelić, tportal.hr.
Potraga za Felom – inspiracija za političke pokrete!
Potraga za Felom (Finding Fela) je priča o životu Fele Kutija, njegovoj glazbi i njegovom društvenom i političkom značaju. Odgovoran za stvaranje novog muzičkog pokreta – Afrobeat, koristio je glazbu kao platformu za izražavanje svojih revolucionarnih stavova spram diktatorske nigerijske vlade iz ’70-ih i ’80-ih godina prošlog vijeka. Moć Feline poruke potpuno je aktualna i danas te inspirira brojne političke pokrete potlačenih u borbi za slobodu.
Alex Gibney je dokumentarist koji već godinama nudi beskompromisni pogled na politiku u Americi. Za film Taksijem u zonu sumraka 2009. godine nagrađen je Oskarom.
