U nastavku možete u cijelosti pročitati priopćenje HUZIPA o naplaćivanju glazbenicima njihova digitalna prava
Poštovane kolege glazbenici,
U pogledu agresivnih pokušaja hrvatskih diskografa da ovih dana utječu i zaustave pozitivne promjene novog Zakona o autorskom i srodnim pravima, dužni smo Vam poslati dodatno pojašnjenje zašto se trudimo da diskografi više ne prikupljaju Vaš novac ostvaren prometom na streaming servisima.
Da podsjetimo, Prijedlog novog Zakona je nadležno Ministarstvo predstavilo u Saboru 4. veljače ove godine. Rasprava je trajala nekoliko sati i u njoj je iskristaliziran konsenzus svih političkih opcija (vladajućeg HDZa kao i svih oporbenih klubova – SDP, Most, DP, ZLK…) da se u novoj verziji prijedloga Zakona mora unaprijediti pozicija glazbenih izvođača, jer kao što je npr. rekla zastupnica Selak Raspudić (Most): „Izvođači su u posebno nezavidnoj situaciji jer za razliku od autora i diskografa oni ne mogu naplatiti svoj rad. I tu je potreban naš zajednički napor oko nečega što smo povijesno naslijedili kao diskriminaciju (…) i da stvari stavimo na njihovo mjesto.“
Cijelu raspravu je zaključila Ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek riječima: „Istaknuta je potreba pronalaska balansa između raznih nositelja prava, te pravičnih naknada gdje postoji generalan stav da ona za sada nije postignuta. Imamo dovoljno vremena da se uzmu u obzir i komentari zastupnika ali i komentari onih udruga koje su iskazivale svoje nezadovoljstvo i ambiciju da se neke stvari urede drugačije.“
Diskografi su potom krenuli u agresivnu komunikacijsku kampanju gdje su prvo tvrdili da Saborske rasprave nije bilo (premda je ona zavedena u službenim dokumentima Hrvatskog Sabora) a za sva izlaganja zastupnika (ponavljamo, svih političkih opcija) koji su upozoravali na potlačeni položaj glazbenih izvođača su rekli da pružaju „ograničene, površne, netočne i nepotpune informacije“.
Tu nisu stali, nego su u medijski prostor pustili optužbu da je :„na pomolu još jedna korupcijska afera“, čime zapravo govore da je cijeli Sabor, jer je unisoni zaključak da se položaj glazbenih izvođača mora unaprijediti – korumpiran.
U tom smislu, osjećamo dužnost pojasniti Vam zašto se trudimo kroz legitimno sudjelovanje u zakonodavnoj inicijativi u Zakon ugraditi jamstvo da glazbeni izvođači, bez posredovanja diskografa, u budućnosti ostvaruju svoja digitalna prava.
U glazbenoj industriji postoje tri samostalna prava: autorsko, izvođačko i diskografsko.
Autori i diskografi, za razliku od izvođača, korištenje snimaka od streaming servisa naplaćuju direktno. Diskografi pak tvrde da su izvođači ugovorima na njih prenijeli svoja prava. Ipak, veliki broj ugovora na koje se diskografi pozivaju, izvođači nikad nisu potpisali i NE POSTOJE. To se posebno odnosi na snimke nastale prije nego što je glazba zaživjela na digitalnim platformama!
Autori ostvaruju svoja prava kroz ugovore koje njihove kolektivne organizacije sklapaju s Deezerom, Spotifyem, Googleom, Appleom itd. HDS – ZAMP za hrvatske autore naplaćuje prava po cijelom svijetu. Baš kao što i diskografi naplaćuju svoja. Za razliku od njih, izvođači NE naplaćuju samostalno svoja prava, jer ih u tome onemogućavaju diskografi.
A koja je izvođačeva uloga u odnosu prema publici – to jest, korisnicima koji plaćaju slušanje glazbe na streaming servisima? Ključna. Korisnik bira neku snimku zbog onoga tko IZVODI neku skladbu. Korisnik uvijek na prvom mjestu bira IZVOĐAČA.
Korisnik ne upisuje u tražilicu ime diskografa. Ako upiše ime pjesme, onda od ponuđenih snimaka odabere IZVOĐAČA kojega želi čuti. Ne bilo koju izvedbu, nego baš određenog IZVOĐAČA.
U velikoj većini slučajeva, izvođač kojeg korisnik odabere nema nikakav ugovor sa streaming platformom. Niti glavna zvijezda koja pjeva pjesmu, niti prateći glazbenik koji svira na snimci.
Izvođači su od početka digitalne tržišne utakmice ostavljeni po strani – bez pregovora, bez davanja dozvola, bez pristanka i na kraju – bez naplate SVOJIH prava.
Hrvatska diskografska udruga je nedavno objavila anketu u kojoj je pitala izvođače:
„Želite li i dalje samostalno odlučivati o ostvarivanju svojih digitalnih prava na glazbenim streaming platformama?“
A što to, točno i u praksi, znači da izvođači „samostalno odlučuju o ostvarivanju svojih digitalnih prava“? Pa bi diskografi voljeli da tako ostane „i dalje“?
Na svim streaming servisima postoje snimke hrvatskih izvođača.
Hrvatski ih izvođači nisu tamo stavili „samostalno“ nego su to učinili diskografi (osim ako izvođači nisu sami izdali svoje albume ili singlove, što je jako rijetko). Dakle, tu nema ničega „samostalnog“.
Izvođači nisu niti u jednom trenutku „samostalno“ pregovarali o financijskim uvjetima sa streaming platformama! Nisu dogovarali niti cijenu streama, niti su birali teritorij na kojem će snimke biti dostupne. Nisu čak ni birali način na koji će se prikupljati sredstva. Nisu ni „samostalno“ dogovorili ili odredili kako će im streaming servisi isplatiti sredstva. Hoće li to biti uplatom na osobni račun ili tvrtke? Hoće li im poslati ček ili uplatiti sredstva na Revolut račun? Hoće li isplata biti jednom mjesečno, kvartalno ili rjeđe? Nitko ih ništa nije pitao.
A diskografi i dalje tvrde da su izvođači tako „samostalno“ odlučili. I voljeli bi da to tako ostane „i dalje“.
Novac za izvođačka, kao i za svoja diskografska digitalna prava, u posljednjih je osam godina – otkako je streaming servisa u HR – naplatio u potpunosti diskograf. To bi „i dalje“ htio činiti, tvrdeći da su izvođači do sada „samostalno odlučivali o ostvarivanju svojih digitalnih prava“.
Kad se hrvatski diskografi ne bi skrivali iza floskule koja lijepo zvuči o „samostalnom odlučivanju o ostvarivanju prava“, ali koja u praski uopće ne postoji – onda bi postavili slijedeće pitanje:
Želite li da i dalje Vaša digitalna izvođačka prava naplaćuju diskografi?
No, posve je jasno zašto to nisu napravili. Jer znaju da bi odgovor bio – NE.
Sada je trenutak da se izvođači – kao ključni čimbenici u glazbenoj industriji – konačno izbore za poziciju u kojoj će ih zakon zaštititi i pomoći im da naplate svoja prava. Kako smo ranije pojasnili, u Hrvatskoj je u tijeku završni postupak donošenja NOVOG Zakona o autorskom i srodnim pravima. Novi – jer da je stari valjao, da je stara praksa bila idealna, ne bi postojala niti potreba za donošenjem novoga.
I za kraj, par logičnih pitanja:
– Zašto se diskografi toliko trude naplatiti ne samo svoja, diskografska, nego i tuđa – izvođačka prava?
– Zar im njihova nisu dovoljna? Kao što dobivaju od radio i TV postaja gdje NE PRIKUPLJAJU i prava koja pripadaju izvođačima.
U trenutku kad se predlažu nova zakonska rješenja, izvođačke organizacije smatraju da treba postojati zakonska regulativa koja omogućava da izvođači, kroz svoju kolektivnu organizaciju prikupljaju i distribuiraju svoja prava. Autori to čine za sebe, pa zašto ne bi i izvođači? I da to doista bude SAMOSTALNO u odnosu na diskografe, kroz vlastitu kolektivnu organizaciju.
Diskografi se pozivaju na transparentnost naplate i isplate, a upravo su zbog netransparentnosti izvođači nezadovoljni.
Naime, diskografi nikako da objave što su točno do sada napravili:
– koliko su ukupno novaca tijekom posljednjih 8 godina naplatili od streaming servisa,
– koliko su od tih prikupljenih novaca isplatili izvođačima
– koji je broj izvođača kojima su sredstva isplaćena
*(HUZIP-u je svoju punomoć za zaštitu njihovih prava dalo preko 9000 (slovima: devet tisuća) izvođača čije se snimke priopćavaju javnosti. Koliko je izvođača, od tih 9000 primilo novac od diskografa za digitalna prava?)
Objava ovih podataka bila bi prvi korak ka transparentnosti koju diskografi žele zadržati „i dalje“.
Izvođači se bore za transparentnost i ravnopravni položaj – i za to da njihova prava ne bi „i dalje“, krajnje nesamostalno, završavala na računima diskografa.
A kad glazbenici ili saborski zastupnici koji su prepoznali problem to traže, onda se to u priopćenju diskografa naziva korupcijom. To je dakle njihov doprinos raspravi. Ako je i od njih, previše je.
