Dobitnik nagrade Grand Prix Bach i nagrade publike na Bachovom natjecanju orguljaša u Lausannei, Pavao Mašić, predstavlja novi album “Johann Sebastian Bach (1685-1750) Goldberg Variations / Goldberg Varijacije, Bwv 988”.
Pavao kao jedan od najafirmiranijih hrvatskih glazbenih umjetnika svoje generacije razvija uspješnu karijeru koncertnog orguljaša i čembalista, a raznovrsni interesi njegovog umjetničkog djelovanja obuhvaćaju repertoar baroka i romantizma koji, u kombinaciji s temeljitim istraživačkim radom, kao i konstantnom potragom za što izražajnijim interpretacijama, rezultiraju upečatljivim, virtuoznim i vrlo cijenjenim nastupima. Glazbu je studirao u Zagrebu, Lausannei i Freiburgu, a kvaliteta njegova umjetničkog djelovanja prepoznata je s više od 35 važnih inozemnih i domaćih nagrada. Novo izdanje sadrži 32 skladbe, odnosno varijacije, na dva nosača zvuka, koje je Mašić izveo na čembalu po modelu Pascala Taskina.
“Goldberg-varijacije spadaju među ona jedinstvena djela – svojevrsne spomenike ljudske kreativnosti – koja poput svjetionika svojim sjajem ocrtavaju glazbeni arhipelag, postavljaju nove odrednice i mapiraju skladateljske dosege svoga autora, čitave epohe, a na koncu i glazbe sâme. Kako zamjećuje Robert L. Marshall, Goldberg-varijacije predstavljaju najopsežniju pojedinačnu skladbu za instrumente s tipkama objavljenu tijekom čitavog 18. stoljeća, za Manfreda Bukofzera one predstavljaju ‘sintezu čitave povijesti baroknih varijacijâ‘, dok Albert Schweitzer promatra ovaj niz varijacija kao bogato raščlanjenu passacagliu, čije su se varijacije svojim proporcijama izdvojile u zasebne stavke. Prirodno je, dakle, da kod svakoga glazbenika takvo velebno djelo izaziva zazubice, apetit na koji ni sâm nisam ostao imun, te sam ovom antologijskom djelu pristupao na više načina i u više navrata.” – Mašić piše u tekstu bookleta novog izdanja te o istom zaključuje – “Pažljivim promišljanjem osnovne melodijske linije Bach izbjegava monotoniju, ali i uspješno skriva tehničku izvedbu kanonskih postupaka, pa glazba zvuči tečno, bez zamuckivanja, s posvemašnjom jednostavnošću, pri čemu u prvi plan izlazi umjetnost, ali ne i način njezina postizanja. Stoga će samo vješt poznavatelj glazbenih konstrukcija uočiti skladateljevo slijeđenje stroge i zahtjevne kanonske discipline, dok će oni manje upućeni čuti tek ugodnu glazbu. Kao da je upravo o tome pisao Vlado Gotovac u svojoj pjesmi ‘Jedno slušanje J. S. Bacha’, obraćajući se zaključnim stihovima skladatelju: ‘Ti si pronašao rješenje, ali mi čujemo samo utjehu.’“
