Još je godina dana ostala do isteka roka od 3 (tri) godine koliko je Zakonom ostavljeno izvođačima i glazbenim izdavačima za retroaktivno uređenje njihovih odnosa pod prijetnjom da će kolektivna organizacija izvođača, koja nije ni kreativno ni financijski sudjelovala u stvaranju snimaka ostvarivati njihova prava. To naravno podrazumijeva i prihode koje će ta kolektivna organizacija ubirati za sebe, na teret izvođača i glazbenih izdavača.
Podsjećamo da su Hrvatska diskografska udruga i ZAPRAF odmah po stupanju na snagu novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima podnijele hitan prijedlog za ocjenu suglasnosti pojedinih odredbi Zakona s Ustavom Republike Hrvatske. Nažalost, Ustavni sud do danas, i nakon dvije godine, nije donio odluku o ovom predmetu koji nije bitan samo za glazbenu industriju, već i za cjelokupan pravni sustav budući da otvara vrata za manipuliranje bilo kojim zakonom i potencijalno uvođenje retroaktivnosti bez potrebnih razloga u sve druge grane gospodarstva i privatnopravne odnose.
Zamislite da retroaktivnost postane uobičajena pravna praksa, a ne iznimka kao što je sada propisano, koja je dozvoljena samo kada za to postoji poseban javni interes. Želimo ovim putem upozoriti da će ovaj Zakon, ako ostane na snazi u ovakvom obliku, predstavljati novu pravnu praksu, odnosno otvoriti mogućnost za uvođenje retroaktivnosti i u bilo koju drugu granu gospodarstva (npr. nekretnine, energenti, turizam, i sl.). Tako bi moglo postati uobičajeno da se u bilo kojem trenutku može tek tako odrediti da više ne vrijedi neki trgovački ugovor koji je u primjeni i koji se uredno izvršava, a za koji bi se prema nekom novom zakonu mogla isto tako odjednom uvesti retroaktivnost, a na osnovu isključivo političke volje.
Od strane resorne ministrice Nine Obuljen Koržinek i dalje nema odgovora na otvorena pitanja koja su joj više puta upućena od strane domaćih, ali i međunarodnih dionika glazbene industrije koji opetovano skreću pozornost na neprovedivost i neodrživost novog modela poslovanja u praksi koji bi mogao imati dalekosežne posljedice za održivost glazbene industrije u Hrvatskoj. Međutim, to i ne čudi, ako se uzme u obzir da je Hrvatska jedina zemlja koja je u Europskoj uniji donijela ovakvo rješenje koje ide protiv slobodnog reguliranja privatnopravnih odnosa između izvođača i glazbenih izdavača, a na korist isključivo jedne udruge.
Ostalo je još točno godinu dana da vidimo hoće li Ustavni sud imati hrabrosti donijeti ispravnu odluku i zaštititi pravni sustav od donošenja jednostranih odluka kojima se pogoduje pojedincima ili će izvođači i glazbeni izdavači biti prepušteni pravnom kaosu, a pravni sustav biti otvorena meta za uvođenje retroaktivnosti koja predstavlja prijetnju hrvatskom pravnom sustavu.
