Priča o uspjehu braće Perko započela je vrlo skromno, ali s jasnom ambicijom. Saša
Perko i Dean Perko, danas suvlasnici i direktori grupacije tvrtki DOMinvest, svoj su
put gradili doslovno od temelja. Počeli su s nula djelatnika. Najprije su otvorili
projektni ured, a nakon šest mjeseci Saša i Dean odlučili su osnovati građevinsku
firmu DOMinvest. Dean je prvih nekoliko mjeseci proveo na samom gradilištu, učeći
posao na licu mjesta. Danas je situacija bitno drugačija – grupa zapošljava oko 80
ljudi, s planom da do kraja godine taj broj naraste na 90. DOMinvest grupa danas
pod svojim okriljem uspješno objedinjuje DOMinvest (gradnja), DOMinvest
development (nekretnine i investicije), DI plan (projektiranje) te DI trade materijale
(distribucija materijala). S projiciranim prihodima od 20 do 25 milijuna eura za 2026.
godinu, ova grupacija potvrđuje status jednog od najdinamičnijih i najbrže rastućih
poslovnih sustava u državi.
Rad u „šestoj brzini“ i arhitektura uspjeha
Mnogi se pitaju je li ovaj impresivan rast rezultat jednog sretnog trenutka ili su se
kockice godinama slagale. Saša objašnjava kako je ovo isključivo rezultat
kontinuiranog rada, i to ne u prvoj ili drugoj brzini, već u šestoj. Ističe kako je riječ o
vrlo promišljenom i pametnom ulaganju, iako priznaje da je bilo i grešaka te loših
poteza. Izuzetno su pažljivo birali gdje ulažu novac, znajući da će ulaganje u
edukaciju, ljude i radne procese kad-tad donijeti rezultate. Sada, kada su se sve
kockice posložile, ti rezultati postaju kristalno jasni.
Kada je riječ o tajni rasta, Saša tvrdi da ona zapravo ne postoji. Ključ vidi u jasnoj
viziji, želji za svakodnevnim, pa i najmanjim napretkom, te u neprestanom učenju i
radu. Iako se često misli da poduzetnici rade dok drugi spavaju, Saša pojašnjava
svoju rutinu: „Nije baš 16 sati dnevno, ali u mom slučaju to je u prosjeku 11 do 12 sati
rada svaki dan, šest dana u tjednu. Naravno, sve su ovo prekovremeni i neplaćeni
sati“.
Čest problem brzorastućih tvrtki je opasnost da se sustav uruši iznutra pri naglom
povećanju broja zaposlenih. Dean napominje kako njihov prijelaz nije bio instantan,
već se gradio punih osam godina. Unatoč velikim prihodima i veličini projekata,
njihova je strategija specifična: "Uz količinu projekata koje imamo mogli bismo
zapošljavati 250 do 300 ljudi, ali većinu poslova radimo s podizvođačima i vanjskim
suradnicima. To nam omogućuje maksimalnu fleksibilnost i sposobnost da brže
rastemo."
Strategija rizika: Zašto je „overkill“ bio ključan
U svakodnevnom radu, Dean je vrlo rigorozan oko upravljanja vremenom. Izbacuje
sve što nema izravan utjecaj na krajnji rezultat – prije svega nepotrebne sastanke
bez konkretnih odluka, aktivnosti koje onemogućuju skaliranje, te ga nervira stalno
"gašenje požara" koje se događa kada sustav nije dobro postavljen. S druge strane,
Saša do maksimuma forsira tri stvari: rad na sustavima jer oni jedini multipliciraju
rezultat, ulaganje u kvalitetne ljude koji vjeruju u njihovu viziju te fokus na ključne
odluke o tome kamo uložiti vrijeme, kapital i energiju.
Kada se analiziraju ključne odluke koje su ih lansirale u vrh, Saša izdvaja dvije koje
su drugima djelovale previše rizično. Prva je agresivno reinvestiranje dobiti. Od
samog početka donijeli su odluku da ne "vade" novac iz firme, već ga u sto
postotnom iznosu vraćaju u razvoj ljudi, procesa i znanja. "To je išlo toliko daleko da i
danas privatno živim vrlo racionalno i na vlastitom tekućem računu držim tek ono
najnužnije, jer smatram da kapital u ovoj fazi ima puno veću vrijednost unutar firme
nego izvan nje," kaže Saša, dodajući da su mu mnogi savjetovali da ipak stavi nešto
sa strane za sigurnost. Druga odluka bila je rana reorganizacija i nešto ambicioznije
postavljena upravljačka struktura. Procese i odgovornosti definirali su vrlo rano,
gotovo kao ozbiljna korporacija, iako su tada još bili relativno mala firma, što im je
kasnije omogućilo rast bez raspada sustava.
Privlačenje vrhunskih stručnjaka također je bio izazov. Dean smatra da ljude ne treba
uvjeravati, jer oni sami prepoznaju energiju, strast i fokus. "Otvoreno komuniciramo
viziju koja se realno događa, a ne samo priča. Ne glumimo savršenstvo, griješimo i to
otvoreno kažemo, ali sve radimo u interesu firme. Vrhunski ljudi to prepoznaju i to im
je važnije od klasične sigurnosti," objašnjava Dean.
Mit o bogatstvu i filozofija neprestanog rasta
Postoji i mit o bogatstvu vlasnika koji Saša rado pojašnjava. Ljudi vide grafikon rasta i
misle da plivaju u novcu, ali realnost je drukčija. "To je tipična zabluda. Nisam
fokusiran na izvlačenje dobiti, već na osiguravanje stabilnosti i normalnih uvjeta za
život. Živim prilično jednostavan i prizeman život, a sve što zaradimo ostaje u poslu –
u opremi, materijalima i radnom kapitalu za sve veće projekte. Dio naravno ode i na
poreze i PDV."
Mnogi ovaj uspon vide kao "uspjeh preko noći", ali dečki naglašavaju da su to godine
rada. Iako priznaju da je bilo slobodnih vikenda i ljetnih odmora za punjenje baterija,
ključ je u konzistentnosti i prioritetima. Uspjeh nije jedan veliki potez, već stotine
malih, ispravnih odluka koje se godinama slažu u istom smjeru. Saša i Dean dodaju
kako se ne osjećaju manje važnima iako su zadnji u lancu isplate: "Kad radite dobro,
rezultati dolaze sami. Naša je odluka da sve reinvestiramo, pa je sav novac u radnom
kapitalu."
Na samom kraju, braća su sigurna u svoj put. Da sutra sve stane i nestane, Saša i
Dean kažu da bi apsolutno imali snage ponoviti sve ispočetka jer obožavaju
poduzetništvo. Zaključuju kako bi ovaj put vjerojatno bio i brži jer se najefikasnije uči
na vlastitim greškama, vodeći se izrekom svog prvog trenera: "Fail fast, fail forward."
Za sada, to čine vrlo uspješno.
