
Jedan od najvažnijih koncertnih zapisa Miše Kovača, album “Mišo Koncert”, od danas je dostupan u posebnom, luksuznom reizdanju na LP-u. Riječ je o snimci koncerta koji je Mišo Kovač održao u veljači 1988. godine u zagrebačkoj dvorani Cibona, uz vokalno-instrumentalnu pratnju grupe Forum. Iako je od početka svoje karijere i prvog objavljenog albuma 1971. godine, Mišo održao na stotine koncerata, ovo je bio prvi live album u njegovoj karijeri.
Dvostruki LP donosi 22 pjesme, među kojima su neki od Mišinih bezvremenskih hitova poput “Ostala si uvijek ista”, “Ti si pjesma moje duše”, “Ako me ostaviš”, “Malo mi je jedan život s tobom” i “Poljubi zemlju”. Na izdanju se nalaze i studijske verzije pjesama “La paloma” i “Noć na moru”, snimljene u studiju JM u Zagrebu. Zanimljivo je da su prvo izdanje kao urednici tadašnjeg Jugotona potpisali njegovi sugrađani Siniša Škarica, kao glavni i odgovori urednik, i Dušan Šarac, kao glazbeni urednik koji je Miši napisao neke od najvećih hitova u njegovoj karijeri.
Posebnu vrijednost reizdanju daje i novi remaster iz 2026. godine, koji je s originalnih magnetofonskih vrpci napravio Mauro Širol iz Croatia Records Studija. Likovno oblikovanje potpisuje Darko Kujundžić, dok su fotografije s koncerta djelo Zorana Kuzmanovića Munje.
Dvostruki 180-gramski vinil u boji dolazi uz download kod s MP3 verzijom albuma, a posebno izdanje upotpunjuje i Mišin poster s fotografijom iz njegovih mlađih dana, koju je snimio Marko Čolić.
Uz originalno izdanje 1988. godine objavljen je i tekst glazbenog kritičara Petra Lukovića, koji je u njemu opisao posebnu vezu Miše Kovača i njegove publike: “Za svoju publiku Mišo Kovač nikad nije bio samo – pjevač. Kao tribun masa i glasnogovornik raspoloženja, uvijek je imao smjelosti reći ono što misli i učiniti ono što treba. Tvrdoglavo uporan i hrabar uspijevao je i tamo gdje su svi drugi odustajali – sitnice kao što su čast i poštenje ljubomorno je čuvao i njegovao, ne dopuštajući sebi da uleti u estradni košmar čije je jedino ishodište zaborav. I kao izuzetak od svih pravila, ostao je gotovo sam iz one pjevačke plejade koja se na jugoslavenskoj sceni pojavila sredinom šezdesetih godina kako bi osobno posvjedočio da mu godine ništa ne znače. Što će, uostalom, najbolje potvrditi njegovi vjerni navijači, koji se uvijek i ispočetka obnavljaju, gradeći most između generacija roditelja i njihove djece, iskreno uvjereni da je svaki susret s Mišom Kovačem nešto više od muzike”.