Nakon ritmičke i sviračke virtuoznosti prethodnih singlova, Ivan Pešut okreće novu stranicu nadolazećeg albuma „Identity“. Treći singl „Invisible People“ vodi nas u sasvim drugačiji zvučni svijet i to onaj inspiriran gitarističkom glazbom osamdesetih godina.
Upravo će zvuk osamdesetih imati posebno mjesto na albumu „Identity“. Kao veliki ljubitelj tog glazbenog razdoblja, Pešut je nekoliko skladbi odlučio posvetiti estetici koja ga je snažno oblikovala kao glazbenika; karakterističnim gitarama, električnim sintesajzerima i atmosferi desetljeća čiji se utjecaj i danas snažno osjeća u suvremenoj glazbi.
Za razliku od sviračke „pirotehnike“ kojom su obilježena prva dva singla, „Invisible People“ u prvi plan stavlja melodiju i atmosferu. Elektronika i prepoznatljive gitarske teksture osamdesetih stvaraju njegovu osnovu, dok posebnu boju skladbi daje gostovanje jednog od najistaknutijih srpskih violončelista Nemanje Stankovića.
Dugogodišnje prvo violončelo Beogradske filharmonije i gostujući solo čelist Milanskog simfonijskog orkestra i glazbenik poznat po vrhunskim klasičnim izvedbama, ali i interesu za crossover projekte, Stanković i Pešut već su neko vrijeme planirali zajedničku suradnju. Upravo se „Invisible People“ pokazao kao idealna prilika. Toplina i organski zvuk njegova violončela donijeli su kontrast elektronici i gitarama te dodatno omekšali izrazito osamdesetima inspiriran zvučni pejzaž skladbe.
Na bubnjevima gostuje sceni već vrlo dobro poznati fantasični Jan Ivelić, dok je sve ostale instrumentalne dionice odsvirao Ivan Pešut.
No „Invisible People“ donosi i širu priču albuma „Identity“. Nakon tri objavljena singla postaje sve jasnije da Pešut ovim projektom ne pokušava pronaći jedan, konačan glazbeni identitet. Upravo suprotno, kroz album propituje mora li on uopće postojati u samo jednom obliku.
Prva tri singla donijela su tri različita žanrovska i zvučna svijeta, pa čak i potpuno različite gitarske boje, a svaki od njih ipak nosi potpis istog autora. Time Pešut otvara pitanje koliko je glazbeniku dopušteno mijenjati se, prelaziti iz jednog žanra u drugi i slijediti različite utjecaje koji su ga tijekom života oblikovali, a da pritom ne izgubi vlastiti autorski rukopis.
Možemo li prepoznati glazbenika čak i kada se promijene žanr, atmosfera i zvuk instrumenta? Postoji li jedan „pravi“ glazbeni identitet ili je upravo sloboda kretanja između različitih utjecaja njegov najiskreniji oblik?
„Invisible People“ daje još jedan mogući odgovor i otkriva treće lice albuma čije ime sa svakim novim singlom dobiva sve više smisla.
Umjesto klasičnog predstavljanja albuma, Ivan Pešut publici „Identity“ otkriva korak po korak. Svaki singl donosi novu dimenziju projekta, a kompletan album krajem godine bit će objavljen kao jedinstveno izdanje na svim digitalnim platformama.
„Invisible People“ slušajte na svim streaming servisima.
