Uz globalizaciju, znatno se ubrzala smjena starog i novog, pa se javlja i sve više razlika među generacijama. “Imaju poremećen sustav vrijednosti”, kažu jedni, a prozvani uzvraćaju: “Informatički su nepismeni!” Različita znanstvena dostignuća i nove tehnologije, društveno-politička zbivanja i trendovi nose promjene u načinu života i razmišljanja pa se nerijetko pripadnici različitih generacija međusobno osjećaju kao da su s dva različita planeta.Tako danas imamo učenike koji tuku i vrijeđaju nastavnike, što ne mogu pojmiti oni 30-ak godina stariji od njih, mlade sa stotinama virtualnih prijatelja od kojih se s mnogima pri stvarnom susretu i ne pozdravljaju, djecu toliko vezanu za sofisticirane tehnološke napravice da sredovječnog susjeda koji ne koristi internet smatraju kromanjonskim primjerkom, piše Večernji list.Uz globalizaciju, znatno se ubrzala smjena starog i novog, pa se javlja i sve više razlika među generacijama. ne koje trenutačno zajedno dijele životni prostor, od osoba u poznijim godinama života pa do male djece popularno se imenuje na osnovi okvirnih vremenskih razdoblja, pa tako od 2. svjetskog rata naovamo babyboomerse, kasnije generaciju X, zatim Y te najnoviju, Z generaciju ili Iphone generaciju.
„Generacija Z je ovisna o tehnološkim i informatičkim dostignućima. Oni međusobno najbolje komuniciraju putem interneta, njihove su igračke mobiteli i računala. Žele sve brzo i traže ‘prečace’ jer za ciljeva na konvencionalan način nemaju vremena. Ne zamaraju se nepotrebnim podacima, odbacuju tradicionalni način razmišljanja, a vrijednosni im sustav počiva na novcu i uspjehu. Tko to nema, autsajder je. Roditelje doživljavaju kao polugu za postizanje uspjeha, a ako procijene da su roditelji manje uspješni u društvu ili bez novca, prestaju biti njihovi uzori“, opisuje psihologinja prof. Ivana Sabol. Uz stalnu ogradu da ne treba generalizirati i da u svakoj grupi ima i ekstremnih i dobrih primjera, ipak se kod mlađih generacija uočava odumiranje socijalnih vještina.„Primjećuje se narcisoidnost kod mlađih generacija, što je rezultat izmijenje nog odgojnog stila. Epidemija popustljivog odgoja, posebice izražena u Americi, zagovarala je razvijanje samo
poštovanja pod svaku cijenu. Autoritarni stav zamijenilo je stavljanje potreba pojedinca ispred potreba drugi h. Mantra ‘ti si važan’ i izostanak pretjeranog razmišljanja o drugima, u kombinaciji s velikom medijima, dovelo je do toga da su tzv. pripadnici Y i Z generacije bitno smanjenih socijalnih vještina“, objašnjava prof. Tanja Dejanović Šagadin, psihologinja iz Psihološkog centra Tesa. Što se tiče ponašanja na tržištu rada, svaka generacija ima svoje posebnosti, načine funkcioniranja i mjesto u poslovnom svijetu. „Babyboomersi su u ovom trenutku još uvijek u velikim državnim tvrtkama na rukovodećim pozicijama. Navikli su na radnička prava, radno vrijeme ‘od-do’, jako su direktni, vojnički, korisno je njihovo iskustvo u
tradicionalnim, konzervativnim industrijama. To su liječnici, porezni savjetnici, inženjeri, građevinci. Titraju na titulu i na statusne simbole. No nepovratno predaju palicu X-evima, što se vidjelo kod nas i na ne davnoj predaji izvršne vlasti u državi“, kaže Mario Gilc, MBA poslovni konzultant koji se bavi problematikom međugeneracijske suradnje.No, za razliku od državnih, rukovodeće pozicije u privatnim tvrtkama sada su gotovo potpuno preuzeli X-evi. U ovom trenutku oni su vodeća generacija, a među njima je ‘fancy’ tko će dulje ostati na poslu. Privatni im je život neuravnotežen. Natjecateljski su raspoloženi, odvajaju posao i hobi, karakteriziraju ih tranzicijske vrijednosti, ‘uzmi sada, plati kasnije’ te su navikli živjeti na kredit. Y-ovci su posve druga kategorija.„Otvaraju nove tvrtke ‘ispod radara’, nalaze se u malim industrijama koje
još nisu razvijene. To su industrije visoke tehnologije, izrada web shopova na globalnoj razini, tvrtke za on-line marketing ili za izradu raznih aplikacija. Te su tvrtke uspješne na međunarodnom tržištu. Sarkastični su, skeptični i direktniji u poslovnoj komunikaciji. Spajaju posao i hobi. Više teže za slobodom i fleksibilnošću, a vani im to poslodavci dopuštaju, da za vrijeme svog radnog vremena obave neki privatni posao“, objašnjava Mario Gilc.
Izvor: Večernji list
