Kako se obogatio opunomoćenik košarkaškog Mozarta – iz knjige “Kondo, kondo”: AMERIČKI ODVJETNIK DRAŽENA PETROVIĆA ZARADIO ZLATNI RUDNIK
Nicholas Ivan Goyak zastupao je Dražena u ostavinskoj raspravi na Floridi * Tragično preminulog košarkaša pridobio je dalmatinskim porijeklom pa mu je pokojni košarkaš povjerio spor težak 10 milijuna dolara s Real Madridom* Dok je zastupao Dražena živio skromno na imanju koje je poslije pretvorio u štalu za uzgoj konja * Poslije Draženove smrti Goyak ostao privremeno bez licence za rad da bi se potom obogatio i preselio na imanje vrijedno 3,8 milijuna dolara * Danas upravlja tajkunskim carstvom i involviran je u 60 američkih poslovnih subjekata
Prvi glas o strašnoj pogibiji košarkaškog Mozarta u američkim medijima objavila je našoj javnosti potpuno anonimna osoba. Los Angeles Times 8. lipnja 1993. donio je: Slavni igrač New jersey Netsa Dražen Petrović poginuo je u automobilskoj nesreći u Njemačkoj, kako tvrdi njegov odvjetnik Nicholas Goyak iz Mc Minnvillea iz Oregona. On je izjavio je kako mu je Draženova obitelj potvrdila tu tragičnu vijest.
Istražujući građu za knjigu “Kondo, kondo” otkrila sam niz zanimljivih podataka o osobi kojoj je Dražen za života poklonio povjerenje u pravnom smislu. Prvi službeni trag uspjela sam pronaći u lokalnim američki novinama. Tako je Deseret News 30. srpnja 1989. izvijestio kako je Dražen Petrović preko svojih američkih odvjetnika Nicholasa I. Goyaka i Kevina O’Connella podigao 10 milijuna dolara tešku tužbu protiv Real Madrida. Zatraženo je 5 milijuna dolara generalne odštete te 5 milijuna dolara kaznene odštete. Tada je Dražen imao 25 godina. U tekstu se spominjalo kako je uz tužbu koja je podignuta na jednom okružnom sudu u Oregonu priložena i kopija ugovora. Spor je nastao zato što je Dražen smatrao kako ima pravo na pripadajući dio otkupne klauzulu prema ugovoru s Real Madridom. U to vrijeme skauti Portland Trail Blazersa pregovarali su s madridskim klubom oko Draženovog prelaska u NBA ligu. Petrović je u tužbi tvrdio kako su predstavnici Real Madrida lažno predstavili američkom klubu da nemaju nikakve ugovorne odredbe prema kojima duguju odštetu igraču u slučaju transfera u drugi klub. Real Madrid se teretio kako je u Portland poslao netočnu i nepotpunu dokumentaciju negirajući postojanje ugovora potpisanog u listopadu 1986. godine. Uz Dražena formalni sutužitelj je bio i klub iz Portlanda koji nije potraživao nikakav novčani iznos To je bila pozadina slučaja koji je na stranicama Wikipedije opisan sljedećim riječima: ” Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privolili su u svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član Portland Trail Blazersa. Real Madrid ga u početku uopće nije želio pustiti u NBA ligu, pozivajući se na ugovor između španjolskih klubova i NBA lige, kojim se reguliraju prelasci igrača. Dražen je podnio sudsku tužbu i nakon presude u njegovu korist mogao je igrati za Portland Trail Blazerse”.
Nisu mi poznati svi detalji ishoda ovog spora. Također, postoje i različite verzije koliko je klub iz Portlanda platio Real Madridu za Draženov prelazak u svoje redove. No jedna je izjava više nego znakovita. Kad je u kolovozu 1989. Dražen pristupio NBA momčadi, njegov agent, sada 58-godišnji Warren LeGarie iz Los Angelesa, izjavio je kako se radi o najskupljem prelasku jednog europskog igrača u NBA. LeGarie je u uz Dražena preuzeo i zastupanje njegova prijatelja i reprezentativnog suigrača Stojka Vrankovića. Tako je u LeGarie iz svog doma u mondenom predgrađu Los Angelesa, Santa Monica Bulevaru, rješavao vizu za Stojka i transfer u NBA početkom 1990.
Uz sada 70-godišnjeg odvjetnika Gojaka, agent LeGarie je dakle bio druga osoba koja je u američkim medijima objavila vijest o Draženovoj pogibiji.
Puno je medijskog prostora posvećeno temi zašto je Dražen u Portlandu više sjedio na klubi nego igrao. Dok su neki razloge nalazili u tome da se isprva nije snašao u obrani na NBA način, drugi su isticali dva slavnog bek šutera Clydea Drexlera tima iz Portlanda. Spominjan je i animozitet Draženovog agenta i njegovog trenera Ricka Adelmana. Rasprave o lošim odnosima Draženova trenera i agenta išle su toliko daleko da se spominjalo kako je Adelman prezirao LeGariea jer je mislio kako mu je jedini cilj trgovina igračima, često i na štetu mtičnog kluba. Tako su napisani i neki tekstovi kako je Legarijev cilj s Draženom bio prodati ga vrlo brzo drugom klubu te oštetiti Portland. Bilo kako bilo, Draženovo nezadovoljstvo minutažom u Trail Blazersima nakon sezone i pol toliko je kulminiralo da je silno želio otići u bilo koji drugi, pa čak i lošiji NBA klub. Potpisao je za New Jersey Netse i tada se dokazao kao pravi košarkaški Mozart. Ne samo da je te 1992. bio najbolji šuter tima a pogotovo trica, nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej, ne manje važan, bio je i onaj najboljeg beka pucača NBA te sezone. Igrački je eksplodirao a američki mediji nazvali su ga Dražen pištolj! Tako je nepogrešivo ciljao u koš!
Stravična igra sudbine 7. lipnja 1993. i fatalna automobilistička nesreća prekinula je san 29-godišnje košarkaške legende. Njemačku nesreću su , kako je poznato, preživjele vozačica, Draženova djevojka manekenka Klara Szalantzy, poslije supruga njemačkog nogometnog reprezentativca Olivera Bierhoffa, te košarkašica rodom iz Turske Hilal Edebal.
Imena ljudi od najvećeg Draženovog povjerenja u Americi iščezla su u zaborav. Mene je zanimalo je li Dražen i u kolikoj mjeri bio prekretnica u njihovim životima, barem onom financijskom dijelu.
Na ime Nicholasa Goyaka naišla sam u floridskom zemljišnom registru. Iz dokumenata je bilo vidljivo kako je Goyak formalno prepisao na sebe 1996. floridsku Draženovu nekretninu sve do okončanja ostavinske rasprave. No iz drugih, sudskih papira bilo je jasno kako je propustio neke pravne radnji zaštite Draženove imovine te su na jednom lokalnom floridskom sudu čak pokrenuti i sudski postupci u kojima se pokojni morao Dražen pojavio kao tužitelj kako bi se razriješila jedna sporna situacija.
Što je presudilo da Dražen izabere Goyaka, čije je puno ime glasilo Nicholas Ivan, za pravnog zastupnika. Vjerojatno njegovo hrvatsko, odnosno dalmatinsko porijeklo. Naime, odvjetnikova je obitelj Gojak stigla u Ameriku iz mjesta Veliko Brdo iz Baške Vode. Tako je dalmatinska veza a vjerojatno i poznavanje jezika presudilo da Dražen, rođeni Šibenčanin, izabere čovjeka kojem je uža specijalnost bila korporacijsko pravo. Naime, Goyak je od 1966. pa sve do ljeta 1995. kad je na zahtjev dviju saveznih američkih država (Washingtona i Oregona) privremeno izgubio licencu za rad bio posve izvan sfera tzv. sportskog prava ili zastupanja. Licencu je izgubio, kako je službeno opisano, ubog kriminalnih postupaka, zloupotrebe povjerenja klijenata te neurednog vođenja kluba. Bio je niz godina pod monitoringom disciplinke američke odvjetničke disciplinske komisije prije nego što mu je izrečena ta drakonska mjera. Iz opisa uzroka privremen zabrane rada jasno se vidio Goyakov profil. Opisano je kako je izdavao čekove bez pokrića, obećavao izmiriti dugove vjerovnicima a da je potom prestao se javljati vjerovnicima, odnosno izbjegavao suradnju s nadležnim tijelima. Sve u svemu, prilično hohštaplersko ponašanje za jednog odvjetnika. Također, iz javnih američkih registara razvidno je kako je Goyak promijenio na desetine što privatnih što poslovnih adresa seljakajući se kroz tri savezne američke draževe. Također, imao je i više identiteta što se vidi iz rubrike alias.
Neosporne su i Gyakove turbo poslovne ambicije. O njima svjedoči to da se njegovo ime u trgovačkom sudskom registru države Oregon nalazi u čak 68 registara i nešto malo manje poslovnih subjekata. Kao biznismen bavio se svim i svačim, od uzgoja i trgovine arapskim konjima, kućnim ljubimcima, medicinskim uslugama, savjetovanjem, akvizicijama…
Sve tvrtke do zastupanja Dražena manje više su bile nesolventne i kao takve ugašene. Godinu dana poslije Draženove smrti registrirao je tvrtku Professional Sports of Oregon Inc. te čitav niz drugih profitabilnih kompanija. Neke od njih bave se isključivo rudarstvom a preko jedne je bio i u upravi rudnika zlata Rye Patch Gold Corp. U vrijeme dok je zastupao Dražena, potkraj osamdesetih, Goyak je živio na skromnoj farmi na adresi 14900 NW Willis Road u gradiću Mc Minnivillle a sjedište njegova iznajmljena ureda u Portlandu bilo je na adresi 101 SW Main Street apartman broj 1550. Ta će se adresa pojaviti i u floridskom registru uz Draženovo ime gdje je opunomoćenik. Šokiralo me otkriće da je Draženova floridska nekretnina bila skromna čak i za domaće prilike. Činjenica da je kupljena na kredit samo je posvjedočila kako je fascinantni košarkaš bio iznimno skroman. Draženova prizemnica bila je skoro trostruko jeftinija je od Rađine ili Kukočeve američke nekretnine a čak 10 puta jeftinija od vile Stojka Vrankovića u predgrađu Los Angelesa.
Vratimo se Draženovom odvjetniku. Kad mu je “krenulo”, bivša će kućna adresa postati farma za uzgoj konja arapske pasmine koju će preuzeti na upravljanje njegova kćer Kathleen sa mužem Joshuom. Imanje je bilo oglašeno na prodaju preko weba s cijenom od 595.000 dolara. Sada četrdesetgodišnjaci, Goyakovi sin Mark i kćerka Marianne putovat će svijetom a obići će zemlju svojih predaka. O tome svjedoče brojne fotografije koje će na društvenim mrežama ostaviti Mark Goyak. Da su sin i kćer američkog odvjetnika Dražena Petrovića itekako svjesni svojih korijena posvjedočit će slika s Makarske rivijere gdje će se u pozadini s velikim brdom uslikati Marko i Marijana (imena su napisana na hrvatskom) s dopisanom frazom “Volim zivot”.
Odvjetnik Goyak je u međuvremenu od skromne farme znatno napredovao tako da je njegova aktualna adresa imanje vrijedno 3.799.000 dolara. Na adresi 15460 SW Rock Of Ages Road u McMinnvilleu nalazi se sadašnja Goyakova rezidencija – vila s preko 400 kvadrata i 5 spavaćih soba na preko 20.000 kvadrata zemljišta. Na istoj je adresi sjedište je i odvjetničkog ureda koji je zapravo nekativan budući je bivši Draženovo odvjetnik, posebice zlatom, samo su neke od njih. Goyakove usluge koristi i portlandski poduzetik porijeklom iz ex-Yu Branko Lončar kroz njihovu zajedničku tvrtku.
Nicholas Goyak aktivan je i na Facebooku. Na njegovoj stranici u kategoriji omiljeni sportaš nalazi se samo jedna slika, naravno Draženova u jugoslavenskom reprezentativnom dresu. Nije mi poznato da je ikad obišao Draženov grob i jesu li posve utihnuli odnosi njega i obitelji pokojnog Dražena nakon završetka ostavinske rasprave u Americi.
Što se tiče Draženovog agenta LeGariea zanimljivo je da se njegovo ime pojavljuje u zemljišnom registru Los Angelesa upravo 1990. godine, kad je završen transfer Dražena u Portland. Iz zemljišnih knjiga San Francisca gdje je sjedište njegove agencije vidi se posjed brojnih nekretnina. Inače, on je i dalje posrednik u košarkaškim NBA transferima preko svoje privatne agencije smještene. Agent LeGarie također, posjeduje nekretninu u blizini Honolulua na Havajima.
I na primjeru pokojnog Dražena vidi se, kako se u vrhunskom sportu gdje se vrte veliki novci, najbolje pozicioniraju razni agenti ili pravni zastupnici posebice ako njihovo temeljno načelo nije, “zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u nama”. Odnosno likovi poput onog iz proslavljenog filma “Đavolji odvjetnik”. Nažalost, Dražen više nije među nama pa nema šansu kao mi živi – pa nema šansu biti pobjednik i na životnoj sceni kao što je to bio na košarkaškom terenu.
COPYRIGHT: Informacije su dijelovi iz prve regionalne interaktivne knjige “Kondo, kondo” zagrebačke novinarke Irene Divković Milanović.