SIMONU DEČKO VODI NA TEKSAŠKI SUD

Za idući mjesec u Houstonu zakazano je ročište u tužbi američkog bogataša Avija Rona protiv splitskog slikara * Ron je  bio mecena Simoninoj novoj ljubavi a na sudu pokušava dokazati da ga je Mihanović prevario  za ulja na platnu ali i jahtu vrijednu 1,2 milijuna dolara * Tvrtke koje su prodavale Mihanovićeve serigrafije u Americi oglašene kao lažne i ugašene u Houstonu

Netom je objavljeno kako je najpoznatija hrvatska Simona (ex Gotovac) uputila sa svojim 38 godina starijim dečkom, splitskim slikarom Zvonimirom Mihanovićem na odmor “preko bare”. Tako se par nakon uživanja u Zagrebu i Splitu uputio u New York, a zatim navodno na Karibe i Miami. Ljubav skandal dame i hiper – produktivnog vremešnog umjetnika nadživjela je dimenziju ljetne avanture. Par se naime skompao u jeto 2010. nakon što je skončao burni javni brak Gotovčevih. Naime, Simona i Ante (prezime mu znate) ne samo da su sve svoje tajne eksponirali izvan četiri zida zida, nego su čak i život curice Gabi dijelili s javnošću. Trend Simoninog reality show života nastavljen je i nakon rastave od Ante pa je tako u medije lansirana i vijest kako je galantni ljubavnik svojoj izabranici platio prošloljetno šestosatno uljepšavanje u jednom kozmetičkom salonu. Bivši je suprug novu Simoninu vezu komentirao:  ‘Dok je ‘love’, bit će i ljubavi.’ Novi par Šajn – Mihanović zamalo je zasjenilo drugi hrvatski celeb-par sa sličnom četvrt-desetljetnom razlikom u godinama Lambaša – Radeljak. Naime, Josip zv. Dikan, bivši suprug Bebe Lončar i Vlatke Pokos te udovac Ene Begović, sa svojom je mladom izabranicom Dolores također krstario Jadranskom obalom kad i glavni junaci ove priče pa je postojala opasnost da showbiz urednici budu na dilemi komu dati prednost na naslovnicama. Pristaje li uščuvanom sijedom Radeljaku bolje meksički tip ljepote vatrene crnke Dolores, ili je pak tiražnija kombinacija bradati slikar tradicionalnog Mediterana i njegova friško izblajhana i nakvarcana diva Simona?
“Lijepa žena neodvojiv je dio slikareva ateljea, kao što su boje i kistovi”, citirale su se Zvonimirove riječi u visokotiražnim novinama. Novinari nisu propustili dodati kako se slike hrvatskog hiper-realista izvrsno prodaju, a bilo je tu i piarovskih svota od 250.000 dolara za Mihanovićeva ulja. Sve u svemu, dovoljno safta za sve one koji misle da “Ne da nekom noću perem gaće, Lova, Lova, meni treba lova” nije samo Simonina pjesma već i njezin životni credo.
Za knjigu “Kondo, kondo” detaljno sam istražila američki život novog Simoninog izabranika. Otkrića do kojih sam došla bacaju posve novo svjetlo na ličnost ovog hrvatskog umjetnika. Prvo je stvorena mistifikacija oko cijene njegovih slika. Na domaćem tržištu njegove lito-serigrafije dosežu cijenu od 4.000 kuna s okvirom i potpisom a serigrafije na inozemnom najčešće oko 3.000 dolara. Također, u hrvatskim medijima stvoren je dojam kako se Mihanović u Hrvatsku vratio ravno iz New Yorka ili mondenog Aspena iz Kolorada što je miljama daleko od istine. U službenim američkim registrima Mihanovićeve adrese su znatno manje glamurozne savezne države Utah i Texas, odnosno Salt Lake City i Houston. Naime, Mihanović je bio oženjen Amerikankom porijeklom iz srca konzervativnog Utaha. O tome je svojedobno govorila i Mihanovićeva kćer Ana, operna pjevačica i glumica. Ona je nakon završene srednje škole u Splitu otišla u majčin rodni Salt Lake City. Ispričala je kako je njezina majka studirala francuski te je otišla u Pariz usavršiti jezik i tamo upoznala siromašnog slikara iz Hrvatske. Dodala je kako se njezin otac Zvonimir godinama bezuspješno pokušavao probiti na zahtjevu parišku umjetničku scenu, a da je njezinu majku fascinirala njegova upornost. Ana je od oca naslijedila istu osobinu – upornost pa je tako završila Glazbenu akademiju Utah u majčinom rodnom kraju a potom doktorirala na Manhattanu u New Yorku. Ana je živjela u iznajmljenom stanu na Manhattanu.Provjerom u zemljišnim knjigama New Yorka ustanovila sam da slikar u New Yorku nikad nije posjedovao nikakvu nekretninu.Mihanović se relativno kasno probio i na američku umjetničku scenu. Samo prije 15-ak godina ovisio je o pomoći bogatih mecena. Zasigruno ključni  sponzori u njegovu životu bili su bračni par Ron. Prijateljstvo  Sussan i Avi Rona s Mihanovićem prešlo je u najprije u financijsku potporu a potom dobilo i sudski epilog. Inače, Avi Ron je bogati američki biznismen židovskog podrijetla koji je prema navodima iz tužbe godinama financijski pomagao aktualnog Simoninog dečka a potom bio izigran i prevaren od njega. Zato je ustrajavao u sudskom sporu. Inače, o toj se tužbi 2005. očitovao i Mihanović u domaćim medijima ali je u intervju nastojao sebe prikazati kao nevinašce i žrtvu. Čak je tvrdio da će ne samo dokazati nevinost nego i sam tužiti Avija. To se međutim nikad nije dogodilo. Tužba Avija Rona protiv Mihanovića je u fazi ponovnog suđenja I sljedeće ročište zakazano je za 18. travnja na Civilnom sudu u Houstonu. Sudac Sandill bi u slučaju nepojavljivanja Mihanovića mogao donijeti mjeru privremenog lišavanja slobode, tako da će se Simonin dragi vjerojatno odazvati na ročište bude li tad u SAD-u.Onda bi ga u sudnicu mogla pratiti i njegova draga Simona.Inače, o nekadašnjim odnosima Mihanovića i Avija svjedoči  tekst objavljen u ljeto 2002. U njemu je opisano je kako je američka tvrtka Ron & Korzne predstavila projekt uređenja zapadnog dijela gradske luke u Splitu. Pompozni planovi predviđali su i preuređenje Ambasadora u hotel s  pet zvjezdica i novu marinu s 260 vezova. U tekstu je istaknuto kako je projekt je izradio arhitekt a sadašnji saborski zastupnik HDZ-a Jerko Rošin te sa je američke investitore doveo slikar Zvonimir Mihanović. Obavljeno je i kako ta tvrtka posjeduje sedam luksuznih hotela i golemu marinu u Kaliforniji,  te je prvi put spomenuti i njihov partner Avi Ron koji se požalio na probleme s papirologijom. Od ovog projekta naravno ništa nije realizirano ali su se zato odnosi između bogataša Ronovih i Mihanovića pogoršali da su samo tri godine kasnije u SAD-u tužili Mihanovića. U tekstu objavljenom u lokalnim američkim novinama spominjalo se devetogodišnje prijateljstvo američkog bračnog para i slikara iz Dalmacije, koje je započelo kupnjom Mihanovićevog rada u E.S. Lawrence galeriji u Aspenu čiji je vlasnik Koski, inače 15-godišnji slikarev zastupnik. Vlasnik galerije na sudu je i sam potvrdio kako su supružnici Ron razvili pokroviteljski odnos s umjetnikom koji su dobili pravo prodaje njegovih serigrafija i litografija ali ne i ulja. Oko Mihanovićevih ulja je i nastao ne samo spor nego i skandal. Ron je isticao kako je financijski uzdržavao bivšu Mihanovićevu suprugu i djecu kada su zbog rata u Hrvatskoj i bez novaca stigli u Ameriku. Američki bogataš je vrdio kako je on osigurao Mihanovićevu slikarsku egzistenciju. Na sudu je i Mihanović tvrdio kako je zavolio obitelj Ron. I dok je Ron tvrdio da mu je Simonin dragi obećao 12 ulja na platnu u protuvrijednosti 600.000 dolara ted a je isporučio samo osam, Mihanović je to negirao. Mecena Ron nije odustajao od 4 ulja koja su bila izložena u galeriji Lawrence u Houstonu. Tvrdio je kako je Mihanoviću darovao ribarski čamac vrijedan 1,2 milijuna dolara plus jahtu iz njegove flote. Vlasnik galerije Koski za novine je potvrdio kako taj spor u potpunosti nalikuje na brakorazvodnu parnicu. I dok je spor tako izgledao u Americi, u Hrvatskoj je Mihanović plasirao posve drukčiju verziju: – Teško je živjeti u Hrvatskoj i iz Splita kontrolirati posao u Americi, osobito s grafikama, čija se prodaja mjeri u tisućama primjeraka. Sa suprugom Avija Rona sklopio sam 2000. poslovni ugovor o prodaji grafičkih izdanja, jer se ne volim baviti biznisom. On mi je isplatio određenu svotu novca i to nitko ne spori, ali po mojem proračunu to je pet puta manje nego što mi je trebao isplatiti. Znači, Avi Ron duguje meni, a ne ja njemu. Naime, dao sam mu oko tri tisuće grafika, 12 ulja i sedam akvarela u vrijednosti šest milijuna dolara – bio je kategoričan Mihanović. U međuvremenu objaljeno je i kako Mihanović tuži poduzetnika Jasminka Hodžića. “Poznati hiper-realistički slikar tuži kupca svojih slika iz američkih galerija: Dva puta prodane iste slike vrijedne 220.000 dolara”, glasio je novinski naslov.  U međuvremenu, 2007. godine, bivši član Uprave Dalmacijacementa i zastupnika Ytonga koji je bio poznat i kao  suprug splitske operne pjevačice Antonele Malis je umro. Proteklih dana udovica Malis, koja je sada zaručena za TV voditelja Nenu Pavinčića, razgolila je svoju intimu pa tako otkrila da joj je bivši suprug ostavio 4 milijuna eura duga. Ona tvrdi da je nakon njegove smrti otvorila aktovku a da su iz nje, kao iz Pandorine kutije, isplivale razne mračne poslovne i privatne tajne pokojnika, s kojim inače ima i sina Aleksandra Ivana. “Govorio mi je da je diplomirao ekonomiju i završio srednju glazbenu – svirao je odlično flautu i klavir – a po dokumentima koje sam ­držala u ruci vidjela sam da je završio srednju školu za prometnog tehničara i nekoliko razreda niže muzičke škole. Bila je tu i kutija viagra tableta te fascikl pun potpisanih dugovanja kamatarima u znatno većim iznosima od onih koje je stavljao na zajednički račun”, pojadala se razočarana udovica. Tako se i na ovom primjeru vidjelo kako su u laži kratke noge. Naime, posthumno su demantirane tvrdnje novinara Nacionala Plamenka Cvitića koji je na vrhuncu Hodžićeve moći lansirao lažne tvrdnje o “samozatajnom tajkunu s čak dvije diploma”. Također, surova realnost nas je još jednom podučila da su hrvatski mediji i jet set žive u suprotnosti s latinskom misli: “O mrtvima sve najbolje, o živima samo istina” . Ime pokojnika Hodžića i slikara Mihanovića još je jednom isplivalo u zajedničkom kontekstu. Naime, splitska je policija provjeravala zloporabe uvoza i plovidbe plovila pod stranim zastavama u ACI marini u Splitu pa tako i Hodžićeve jahte “Pella” te Mihanovićeve “Ocean Yachts Arkon”.No, vratimo se Kazanovi Mihanoviću. Prije nekoliko godina slikar je još bio uvjeren u sudsku pobjedu nad Ronom kao i njegov američki odvjetnik. Dotični je čak na web stranicama objavio kako je svog klijenta Mihanovića obranio od optužbi za krađu jahte.Tko je u pravu a tko laže u ovom sporu, saznat će se po okončanju ponovljenog sudskog postupka. Dotad će vjerojatno protivna strana nastojati iskoristiti sve što ima na raspolaganju protiv Mihanovića. Uključujući podatke iz još jednog spora u kojem se on pojavljuje i kao tužitelj ali i kao tuženi. Nije isključeno da sudu ne prilože i dokaze o fiktivnim i ugašenim tvrtkama u Houstonu. Naime, Mihanovićeva su se djela i preko interneta mogla nabaviti preko tvrtki Mihanovic Graphics Inc. i Mihanovic Collection Inc. Obje tvrtke poslovale su preko poštanskog sandučića u Houstonu u neuglednoj prizemnici. Službeno ih je vodila Amerikanka Mary Ann Smith koja je na isti način poslovala preko još 10 tvrtki. Većina ih je imala isti poštanski pretinac i adresu kao i tvrtke s Mihanovićevim prezimenom u nazivu i sjedište na njezinoj kućnoj adresi – neuglednoj prizemnici 10001 Westpark 27 Houston, Texas.  Sve te tvrtke našle su se na neslavnom popisu Assumed Names firmi u Houstonu, što znači lažnih, nepostojećih firmi. Kao takve, jedna po jedna su oglašene i ugašene što se vidi iz službenog registra. Takvi su popisi u Americi dostupni i preko interneta jer je razvijena kultura zaštite od raznih prijevara uključujući i poslavanje s nepostojećim pravnim subjektima. Da se preko Mihanovic Graphics svojedobno vrtio i značajan novac svjedoči podatak o prometu od 1.370.000 dolara te petero zaposlenih. No ništa od tih novaca Mihanović nije ulagao u Ameriku, naime on je prema posjedu nekretnina zapravo beskućnik. Njegova druga američka  adresa je Salt Lake City, no tu se radi o iznajmljenom stanu kćeri Ane. Radi se o kući vrijednosti približno 300.000 dolara na adresi 3986 S Arco Cir koja je u vlasništvu obitelji Murdocka, ali naravno ne medijskog magnata Ruperta već skromne obitelji iz Salt Lake Cityja.Hoće li Mihanović biti iskren prema Simoni i otkriti joj američke slabosti ili će ju pak voditi od hotela do hotela – doznat će se po raspletu događaja i finalu ove ljubavi izrasle iz ljetnog druženja na jahti.
COPYRIGHT: Informacije su dijelovi iz prve regionalne interaktivne knjige “Kondo, kondo” zagrebačke novinarke Irene Divković Milanović.