Dvije pouke jedne priče
Stari pas ovčar jurio je zečeve po šumi dok nije zabasao duboko u nju i shvatio da se izgubio… Našao se pored gomile nekih kostiju kada je začuo korake divlje životinje… Bio je to leopard koji mu se polako približavao…
– Šta ću sad, – mislio je u sebi… i onda je brzo dohvatio one kosti koje su stajale kraj njega da bi trenutak prije nego što ga je leopard opazio, rekao naglas:
– Baš je ukusan ovaj leopard, da mi je naći još jednog. Čuvši to, leopard je ustuknuo i povukao se preplašen u šumu. Međutim, sve je to gledao jedan majmun sa grane, koji odluci cinkati starog psa kod leoparda… Skočio je sa drveta i požurio da leopardu otkrije prijevaru… Vidjevši kako majmun žuri negdje stari pas posumnja u njegove namjere i pođe ga pratiti… Vidio ga je kako objašnjava leopardu o čemu je riječ dok je leopard ljuto režao zbog načina na koji je nasamaren… I naravno, krene u osvetu…
Stari pas, vidjevši da leopard opet kreće u njegovom pravcu, samo se okrenu i mirno sjede osluškujući svaki leopardov korak… Kada mu se već dovoljno primakao da ga može čuti, stari pas, leđima okrenut leopardu,
više za sebe reče:
– Ama gdje li je taj majmun već jednom, poslao sam ga još prije sat vremena da mi nabavi leoparda i još ga nema…
Pouka I:
Ne kači se sa starim psima; znanje i mudrost se stječu godinama…
Pouka II:
Šta god uradili, uvijek će se naći neki majmun u okolini koji cinka.