Bruno Krajcar nastupio na međunarodnom festivalu šansone – Chansonfest u Zagrebu
Svestrani pulski skladatelj i kantautor Bruno Krajcarnastupio je u Zagrebu na ovogodišnjem Međunarodnom festivalu šansone Chansonfest 2018 u Jazz i Cabaret klubu Kontesa (na adresi Augusta Cesarca 2).Ovaj festival visoke umjetničke vrijednosti, u kojima glazba i stihovi čine jedinstvenu cjelinu, nema natjecateljski karakter, a sve skladbe koje su odabrane na otvorenom natječaju izvodile su se uživo uz orkestar pod ravnanjem maestra Josipa Cvitanovića. Bruni je ovo već treći nastup na Chansonfestu, a ovaj put izveo je skladbu “Tata” za koju je napisao glazbu i stihove te posvetio svome pokojnom ocu Mariju.
Bruno Krajcar, akademski glazbenik, skladatelj i kantautor, njeguje jedinstven glazbeni izričaj u kojem spaja naizgled nespojivo – univerzalni glazbeni jezik razumljiv cijelom svijetu s tradicijskim glazbenim elementima Istre i Kvarnera, svojevrsnim glazbenim unikatom. U bogatoj karijeri objavio je osam albuma te brojne singlove i videospotove, a među brojnim nagradama spomenut ćemo samo neke – dobitnik je strukovne nagrade „Status“ (HGU) za najinstrumentalistu u 2004. godini, godišnje nagrade Hrvatskog društva skladatelja Milivoj Koerbler za 2007. godinu, dvije nagrade „Porin“ (2008. i 2016. godine) za najbolji etno album te nagrade „Istriana“ za najglazbenika Istarske županije za 2009. godinu.Chansonfest se održava pod pokroviteljstvom i uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Hrvatskog društva skladatelja.
“Tata”
Želio bih ti, tata, napisati pjesmu
da ti stihovima kažem: Zbogom, doviđenja!
Al’ ne mogu tata, jer si tu još sa mnom
i želim biti s tobom sve do kraja svijeta.
Želio bih ti, tata, napisati pjesmu
da ti s njom još kažem sve što nisam stigo’.
Al’ ne mogu, tata, jer ti sad to ne trebaš
Kad pred Boga dođeš, tajni više nemaš.
Želio bih ti, tata, ispijevati pjesmu
da pred svima kažem – za svu ljubav, hvala!
Ali znam da nema takvih riječi, nema takvih nota,
kao što su tvoja mudrost i dobrota.
Nedostaješ mi, tata, vrijeme mjere nema
iako si ovdje uvijek kad te trebam…
Vidim te u djeci, maslini i lozi;
vino kada pijem s braćom tu u slozi.
Ne tugujem zbog tebe, za tugu mjesta nema;
tamo gdje si sada i mene vodi vjera.
Sve što ti si bio ja još moram biti –
tamo gdje si sada, ja još moram stići.