Kako izaći na kraj s pasivnim šefom?
‘Pasivnost’ i ‘šef’ obično su riječi koje ne idu zajedno. Na kraju krajeva, uz šefove se općenito povezuju riječi kao što su ‘autoritet’ i ‘samopouzdanje’. Ali to nije uvijek slučaj.
Kako izaći na kraj s pasivnim šefom?
Postoje dvije forme pasivnog menadžerskog stila, kaže Sigal Barsade, profesorica menadžmenta na Pennsylvania Wharton sveučilištu. Prva forma očituje se kada nadređeni probleme i podređene potpuno ignorira, a ne postoje jasna očekivanja. Drugim riječima, lijeni menadžer „koji je na rukovodećoj poziciji, ali se ne ponaša u skladu s tom ulogom“, kaže Barsade.
Druga je forma ekstremnija, a odnosi se na menadžera koji “se ne upliće u problem sve dok ne postanu ozbiljni”, pojašnjava.
Bilo koji oblik pasivnog vodstva loša je vijest za tvrtku. Evo nekih posljedica:
Nitko ne preuzima odgovornost. Bez jasnog autoriteta, provodite dane na poslu nagađajući tko je za što nadređen. “U suštini, to je vakuum u vodstvu”, kaže Barsade i dodaje: “Menadžeri su namjerno odsutni iako znaju da su potrebni.”
Prisiljeni ste ‘menadžirati’ menadžera. Ponašanje vašeg šefa je takvo da na vama ostaje dokučiti koji je najbolji pristup (njemu/njoj). “To na zaposlenike stavlja odgovornost da najbolje što znaju izlaze na kraj s određenim šefom i njegovom osobnošću”, kaže Marlyn Puder-York, licencirana psihologinja i autorica knjige “The Office Survival Guide”.
Očekivanja su nepoznat pojam. Prirodno je da želite povratnu informaciju o svome radu. “Svaka osoba koja ima šefa treba imati jasna očekivanja i jasnu povratnu informaciju o tome ispunjava li zadana očekivanja,” kaže Bruce Tulgan, autor knjige “It’s OK to Be the Boss”. No, ako je pasivnost ključna odlika vašeg šefa, nemojte računati na takvu evaluaciju.
Bitni projekti trpe. Vi i kolege naporno radite na jednom važnom zadatku. Ali, nakon što se tim poslom intenzivno bavite dva tjedna, šef sve ostavlja u nedoumici i ne govori vam svoje mišljenje ili očekivanja. “Za projekt trebate imati plan, ciljeve i vrijeme”, naglašava Tulgan.
Kvalitetni zaposlenici osjećaju se zapostavljeno. Zaposlenicima koji se ne trude previše oko posla potpuno je svejedno je li šef pasivan ili ne. Zaposlenici kojima je stalo pak traže određenu pažnju. Žele šefa koji će im pomoći da budu još uspješniji i koji će “ukloniti bespotrebne prepreke i probleme te im omogućiti da dobiju priznanje za svoj rad, koliko god ono maleno bilo”, kaže Tulgan.
Povećavaju se tenzije. Odnos podređeni-šef nije jedini koji pati radi pasivnosti nadređenog. Stres i nedostatak usmjerenja mogu uzrokovati nesuglasice u svakodnevici. “To stvara plodno tlo za konflikte među samim zaposlenicima”, kaže Barsade.
Zapetljano klupko problema. Nakon nagomilanih problema šefu je ‘sinulo’. Ali nije naučen na autoritet i preuzimanje odgovornosti. “Odjednom, šef koji ima ‘slobodne ruke’…nastupa trapavo i nedoraslo zadatku što dodatno komplicira situaciju”, zaključuje Tulgan.
Kako ukazati na problem?
Imajte na umu da je pasivan stav vašeg šefa ‘stvaran godinama’, stoga nemojte očekivati promjene ‘preko noći’. Ipak, postoje načini kako taktično i uspješno iznijeti problem šefu.
Uzmite u obzir njegovu osobnost. Prije nego što spomenete problem, uzmite u obzir narav svog nadređenog. Pasivan šef nije nužno i osjećajan. Ipak, on ili ona možda kombinira ove dvije osobine. Što god bilo u pitanju, oprezno pristupite. “Morate primijeniti strategiju koja je kompatibilna s osobnošću vašeg šefa”, upozorava Puder-York.
‘Jedan na jedan’ pristup. Ako je odnos između vas i nadređenog blizak, dogovorite sastanak ‘oči u oči’. To je odličan način da u ugodnoj atmosferi raspravite o problemu.
Snaga nije uvijek u brojkama. Udružiti se s dvoje ili troje jednako nezadovoljnih kolega za nastup pred šefom može ostaviti dojam urote. “U većini slučajeva, biti će teško držati sve priče usklađenima – ishod takvih razgovora je neizvjestan”, naglašava Tulgan.
Naglasite da želite pružiti pomoć. Ako pasivnoj osobi želite objasniti važnost neke inicijative, najbolje je početi rečenicu sa “Evo što vi možete imati od toga šefe”, kaže Tulgan.
Ne oklijevajte istaknuti svoje potrebe. Iako želite biti nesebični u svom pristupu, nemojte se sramiti istaknuti svoju potrebu za povratnom informacijom ili priznanjem. “Pristupite šefu na način da sebe stavite na prvo mjesto, ne njega”, kaže Barsade i dodaje “trebali biste tražiti ono što vam je potrebno i pritom nemojte oštro kritizirati šefov (loš) pristup.”
Neka se nadređeni time bave. Vaš šef možda je divna osoba, ali ako rješavanje ovog problema nije u vašoj moći, obratite se njemu nadređenim osobama (ako postoje). “Ponekad jednostavno morate otići kod šefovog šefa, ako je u pitanju osoba koja je toliko uspavana da je više ništa ne može trgnuti”, kaže Tulgan.
Izvor: www.moj-posao.net