Kralj koji nije vjerovao u Božju dobrotu, imao je roba koji bi u svim okolnostima uvijek rekao: ”Moj kralju, nemojte biti obeshrabreni, jer sve što Bog čini je savršeno. On ne čini pogreške!”Jednog dana je otišao u lov i na putu je divlja životinja napala kralja. Njegov rob je uspio ubiti životinju, ali nije uspio sačuvati svoje veličanstvo da ne izgubi prst.Ljut i bez imalo iskazivanja zahvalnosti što je spašen, plemić upita: ”Je li Bog dobar? Ako je dobar, ja ne bih bio napadnut i ne bi izgubio prst.”Rob mu odgovori:
”Moj kralju, unatoč svemu, ja vam samo mogu reći da je Bog dobar, i On zna zašto se to dogodilo. Što Bog čini je savršeno. On nikada nije u krivu!”Bijesan zbog odgovora, kralj je naredio uhićenje svog roba.Kasnije, kralj je otišao u lov, ali taj put sam. Uhvatili su ga divljaci koji su obavljali žrtvovanja ljudi.Na oltaru i spremni da žrtvuju plemića, divljaci su otkrili da njihova žrtva nema jednog prsta. U skladu s njima (njihovim običajima), samo cijela osoba sa svim svojim dijelovima može biti ponuđena bogovima. Kralj bez prsta se smatrao lošom žrtvom za njohove bogove. Stoga su oslobodili kralja.Nakon povratka u palaču, kralj je naredio da se oslobodi rob. Primio je radosno roba.Upitao je roba, Bog je uistinu bio dobar prema meni! Gotovo su me ubili divlji ljudi, ali zbog sreće zbog jednog prsta, bio sam oslobođen. Ali imam jedno pitanje: ako je Bog tako dobar, zašto je dopustio meni da tebe stavim u zatvor?Rob je odgovorio, Moj kralju, da sam ja išao s tobom u lov, mene bi žrtvovali jer ja nisam bez jednog prsta. Zapamti da sve što Bog čini je savršeno. On nikada nije u krivu. On je tebi dao da me staviš u zatvor kako ja ne bih išao s tobom u lov.Mi se često žalimo o životu, i negativnim stvarima koje nam se događaju, zaboravljajući da ništa nije slučajno i da sve ima svoju svrhu.
