MATIJA DEDIĆ: “PONOSAN SAM NA LU”

Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi još jedan intervju u nizu u sklopu atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica. Velika nam je čast predstaviti jazz pijanistu i skladatelja – Matiju Dedića!
Matija, za razliku od većine glazbenika ti si prošle godine dosta putovao i nastupao, posebno dinamičan bio ti je sam kraj godine. Bio si u Sarajevu, Banjoj Luci, Beogradu, Tuzli… U punom Bosanskom kulturnom centru u Tuzli za kraj 2021. održao si svečani božićni koncert u organizaciji franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Tuzli i Hrvatskog kulturnog društva Napredak. To je bio koncert na kojem su uz tebe nastupile tri odlične i zanimljive pjevačice – Lidija Bajuk, Ammara Mistrić i Sara Renar.

 

Imao sam u Sarajevu jedan vrlo zahtjevan, ali hvala Bogu i uspješan koncert s obzirom na to da Vasil Hadžimanov i ja izvodimo nekomercijalnu glazbu. Velik uspjeh imao sam i na koncertu sa Sarom Renar i Lidijom Bajuk, kao i novom odličnom pjevačicom iz Bosne i Hercegovine Ammarom Mistrić. Jednostavno ne mogu se požaliti a, kao što si rekao, u prosincu prošle godine nisam se mogao niti odmoriti jer bavim se profesijom u kojoj si uvijek „free“, a zapravo nikada nisi „free“. Ne želim se hvaliti, jer to ne bi bilo pošteno prema kolegama koji nisu baš u zavidnoj situaciji i nemaju priliku i pozive za nastupe. Imam svoj blaženi instrument na kojemu mogu svirati sam, a uz to imam i dva „zicer“ projekta „Matija svira Arsena“ i „Matija svira Gibonnija“ koji se jako sviđaju publici u našem okruženju tako da me organizatori koncerata često kontaktiraju. Osim toga jednostavan sam organizatorima za realizaciju mojih programa – koncerata.

Kako je bilo na putu, konkretno na prijelazu granice sa Srbijom, a kako kada si putovao u Bosnu Hercegovinu? Jesi li se priviknuo na nova COVID pravila? Vrijede li ona, iz tvog iskustva, jednako na svim granicama i u svim zemljama u blizini?

Imam COVID putovnicu, ali otprilike pet-šest puta prošle godine kada sam putovao u Srbiju kolega me dovezao do granice i onda sam s kovčegom išao pješice petsto metara preko ničije zemlje i sve je na granici bilo u redu. Kada sam trebao putovati u Sarajevo, zrakoplovna kompanija dan prije mi je javila da je let otkazan. Tako nisam imao izravan let za Sarajevo, nego su mi organizatori uspjeli srediti novu kartu Zagreb-Frankfurt-Sofija. Samo putovanje automobilom od Sofije do Skoplja traje oko pet sati. Na bugarsko-makedonskoj granici nestalo je struje, a graničari nemaju svoj agregat. Prišao mi je jedan gospodin s LED svjetiljkom i rekao: „Dediću, dobro došao u Makedoniju“, naravno spomenuo je i kako mu je super Arsen. Rekao je i kako ima ovlast upisati me na papir i poslije u kompjutor, ali da imamo jedan problem, a to je da je rampa na struju. Struja je došla za sat vremena, što je bilo dobro za mene jer mogla je doći tek iduće jutro, pa i kasnije. Recimo samo za usporedbu, kada sam putovao u Argentinu put je trajao 13 sati, a za Kaliforniju 11 sati. Ovo je bilo zanimljivo putovanje jer, kada se sve zbroji, trajalo je otprilike kao da sam putovao u Argentinu.

Ovo sve pričaš dosta smirenim tonom. Znači li to da te ništa ne može iznervirati, bez obzira na to što se sve nepredviđeno može dogoditi na putovanju i zakomplicirati ga?

Još uvijek volim putovati i to me veseli, a i mnogi mi kažu kako bih bio dobar pedagog. Zapravo zato sam i odabrao jazz- glazbu jer ne volim ništa predvidivo. To je genijalno kada ne znaš što će se dogoditi i kad je sve improvizacija.

Prošle godine objavio si odličan i zanimljiv album Ladies. Kako si došao do ideje i koncepta za realizaciju albuma na kojem vokalno gostuje šesnaest pjevačica? Tko se kome morao prilagoditi, jer riječ je o pjevačicama različitih glazbenih osobnosti i stilova? Jesi li najprije odabrao pjesme za album, pa tražio najbolja vokalna rješenje ili je prvo napravljen izbor suradnica – pjevačica?

Kada dođeš u studijo kod Silvija Pasarića, mojeg školskog prijatelja, na zidu se nalaze uokvireni albumi koje sam kod njega snimio s otprilike dva milijuna pjevačica. I unatoč tome, nakon završetka snimanja bilo je još upita nekih pjevačica zašto nisam i njih pozvao ili zašto one nisu na albumu? Njih šesnaest koje su na albumu izabrane su zato jer sam s njima najviše nastupao. Recimo, s Tamarom Obrovac krenuo sam 1997. godine, s Lidijom Bajuk i grupom Divas 1998. itd. Naši zajednički nastupi koje smo sve ove godine imali mnogo su više od samih nastupa, ludih putovanja, smiješnih i tužnih događaja, zajedničkih doručaka i ručaka. Sve nas je to čvrsto povezalo i u tim svim situacijama najbolje sam mogao upoznati sve te sjajne osobe, koje ne mogu zaboraviti do kraja života. Predstavljanje albuma Ladies počeo sam s Martinom Majerle, i to nakon razgovora s Gibonnijem. Nakon jednog zajedničkog nastupa Gibo mi je rekao: „Ti si mi veliki prijatelj i obožavam te, pa bi ti za album želio predložiti pjesmu „Sebi dovoljan“ koja je objavljena na albumu Unca fibre, a koju nisam nikada uživo izveo.“ Bio sam oduševljen i u Lovranu kod Ive Popeskića snimili smo moju verziju s Martinom Majerle, Markom Lazarićem i Henryjem Radanovićem. Na albumu su moja majka Gabi Novak i moja Lu, zatim Sara Renar koja mi je uvijek bila draga, Tena Vodopija, Lana Janjanin, Ivana Husar Mlinac, Vesna Pisarović, Marija Husar Rimac, Lidija Bajuk, mama i kći Maja Vučić i Gita Hajdarhodžić, Remi i Lea Dekleva – suradnja koja je svojevrstan hommage Oliveru Dragojeviću. Što se tiče pjesme „Za tebe“ koju su snimile Maja Vučić i njezina kći Gita, moram ti reći da je Gita solistica u Zvjezdicama, a kvalitetom je na takvoj razini da je treba poslati u Ameriku. Ona je jedan ultra-mega talent. Na tvoje pitanje o konceptu albuma, najprije sam birao dame, a onda što ćemo snimiti. Recimo, s nekima od njih nisam prije ništa snimio. Album Ladies zahvaljujući mojoj nenormalnoj pameti i pronicljivosti i vidovitosti realiziran je na način da sam ga slagao kao lego-kockice. O svemu sam vodio računa, tako i o uvjetima i vremenu u kojem živimo. Sve je jednako važno u samoj organizaciji, jednako je važno i kao diskografsko izdanje, ali i promišljanje kako se album može najbolje promovirati. Na put teško može ići više od troje ljudi, niti bi organizator koncerta pristao na više ljudi.

Na albumu je pjesma „Zadnji sati ljeta“ za koju je glazbu napisao Tvrko Hrelec, a stihove Kristijan Beluhan i, ono što je posebno zanimljivo, pjesmu je snimila tvoja kći Lu. Svojim pjevanjem Lu je iznenadila i oduševila sve. Dokaz tome su i društvene mreže. Koliko Lu za pjesmu „Zadnji sati ljeta“ ima pregleda na youtube kanalu?

Ona je u samo dvanaest dana za lyrics video imala 43.000 pregleda. Na mojem videokanalu na kojem se nalaze snimke -suradnje s glazbenim velikanima ja bih trebao sve dobro, detaljno pregledati da vidim imam li ukupno 43.000 pregleda. Za to ću baš jedan dan uzeti vremena. Dakle, Lu me je „sašila“, ali i baku i sve kolegice. Baš je iznenađenje albuma. Lu dokazuje ono što me posebno veseli, moja kći nikada nije bila ona koja će reći: „Znate li vi tko su moji baka i dida?“ Ovo je njoj treći put da pjeva, snima u jako puno godina. Puno radi, vježba i usavršava se, ali nije osoba koja se voli eksponirati. Zato sam ponosan da imam takvu kćer.

Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.

Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.